Priča o dojenju 23

Evo i moje male price o dojenju, kao podrska mamama i buducim mamama.

05.06.2013 na svijet je dosla moja mala princezica , prva bebica.

U toku trudnoce sam cvrsto odlucila da zelim dojiti svoje dijete jer naravno, kao i svaka majka zelim najbolje za svoje dijete. U porodilistu, nemate bas podrske oko toga, bar ne kod nas u Sarajevu, netrude se da vam pokazu kako trebate dijete postaviti na dojku, samo dodju i daju vam bebaca. Mozda je to samo moje iskustvo sa osobljem.

Svejedno stavljala sam kako sam znala i umjela, a oni dolazili i nosili bebu i davali joj ad bez mog pristanka. Bebac je lizao i cuclao pomalo. Izlaskom iz porodilista kuci me je docekala svekra sa supama, kompotima, i kojekakvim pripravcima od rize, jaja mlijeka i sl . kao da nadoje mlijeko. Sve sam ja to jela i pila trpala u sebe samo da pocne dojenje. E tu su nastali problemi, dojke se prepunile mlijekom a bebica mala, nije znala i imala snage da povuce.

Danima sam stavljala vruce obloge, masirala dojke, stalno nudila siku svom malom medu ali ona jednostavno nije htjela. Povuce par puta i samo pocne da place. Tako smo napravile i ragadu na desnoj dojci kreme i kremice, razne kompresice a mene boli pa boli, ali nema veze opet joj nudim bez obzira na bol…. Na kraju posaljem muza po pumpicu. Nakon sto sam sa njom pokrenula mlijeko iz grudi i izvukla bradavicu da je malenoj lakse da prihvati siku, uspjele smo. I tako smo dojile 10 tak dana kad se ja budim sa otecenom vrelom i bolnom desnom dojkom,temperatura38,2C groznica….mastitis. I opet sve iz pocetka masiranje, obloge vruce, pa hladne. Opet mucenje, ali nema veze zelim da uspijemo. Taman sam se rijesila mastitisa kad nakon 5 dana ponovo upala. I opet sve isto. Nisam htjela da odustanem. Citavo vrijeme sam pomoc trazila u grupi, jer od ovih zena oko sebe nisam bas imala podrske, savjet koji sam dobila bio je “mani se dojenje vidis da neide”.

Na prvoj kontroli pedijatrica super zadovoljna i sretna sto dojim, bebica napredovala 1300gr. Imali smo malih problema sa bakterijom u nosicu i grlo, te nas smjeste na infektivnu kliniku, gdje meni od silnog stresa dodje do potpunog ispraznjivanja dojki. Dojke potpuno prazne, mekane nista u njima. Bila sam toliko zabrinuta i tuzna da nije bilo mlijeka dok se nisam obratila, kome drugom, nego Terezi za savjet sta sada. I evo nas vratile smo se na siku.

Za mene nepostoji ljepsi osjecaj od dojnje, posebna povezanost izmedju mene i moje bebace. Nisam htjela i necu odustati od odjenja, dojit cu sve dok imam mlijeka, nista od ovoga sto sam prosla nije bio dovoljno veliki razlog da prestanem sa dojenjem.

Autor: Lejla Karić, članica grupe za podršku dojenju

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

error: