Priča o dojenju 55 – uspeli smo!

Draga gđo Tereza, prvenstveno želim Vama zahvaliti na radu i tekstovima koji su mi jako puno značili i pomogli. Od njih sam puno naučila o dojenju o kojem nisam imala pojma kad sam postala majka jer se nisam ranije informirala dovoljno o dojenju.

Još kao trudnica odlučila sam da ću dojiti svog sina, mislila sam gurat ću mu siku u usta dokle god ne nauči, bit ću uporna i on će sisati. Nisam ni slutila koliko se treba namučiti da bi došli do toga.

 Moja prica o dojenjuVeć u bolnici su počele moje muke, rodila sam na carski i već to me ljutilo što moram biti na intenzivnoj 24h jer ne mogu biti sa svojim sinčićem i dojiti ga. Kad su me napokon dovezli kod njega jedva sam čekala da započnemo sa dojenjem! Onako maleni naravno da ne zna dojku  uzeti, a ja uplašena i još ravnih bradavica. Zvala sam sestru svaki put kad ga je trebalo staviti na siku jer sama nisam mogla, par njih mi je čak reklo da neću moći dojiti zbog bradavica ali nisam to željela vjerovati i dvije prekrasne sestre su mi pomagale svaki put. Uhvatile bi ga za vrat, nategle moju siku i držale ga dokle god nije uspio uhvatiti je. Tako je uspijevalo kad su one radile, a u međuvremenu smo plakali oboje. On gladan a ja što on plače i što mu ne mogu sama dati da sisa, ja guram u usta ali ne može je uhvatiti. Muž mi je donosio šeširiće ali ni to nije išlo, premalen da napravi vakuum i opet nema mlijeka.

Treći dan je morao na sunčanje jer je bio malo žut i kažem mojoj sestri da mi donese izdajalicu da mu dajem izdojeno dok je tamo, kad ono čudo! Izdajalica mi je izvukla bradavicu, ne moram ni spominjati koliko je bilo bolno ali uspjelo je. Sva presretna pripremala sam izdajalicu dok je mali spavao da je uzmem  i izvučem bradavicu da može sisati čim se probudi. Već sam se vidjela kako ću narednih mjeseci morati nosati izdajalicu kuda god da idem. No nakon dan dva moje bradavice su se izvukle i moj sinčić je sisao kao pravi i nismo više trebali izdajalicu. Presretna mislila sam da je mukama kraj. Konačno su nas nakon 9 dana otpustili kući i sve je bilo prekrasno prva dva dana. Treći dan kod kuće dolazi nam patronažna sestra, odmah par prigovora i vaganje. Izašao je iz bolnice sa 3000g, a na njezinoj vagi je 3050g. Isprepadala nas je kako je to premalo, 30g je trebao dobiti dnevno, a ne 50g za 3 dana, kako će dehidrirati, otkazat će mu bubrezi, ja sam mu smanjila stomačić zato ne može više posisati… kaže doći će za 3 dana da ponovno vidimo, neka se izdajam i neka sisa, da treba 7 obroka po 70ml. Muž i ja u drami, plačemo….

Moja prica o dojenjuOdlučili ga hraniti svakih 2,5h. Prvo se izdajam skoro pola sata, zatim on sisa pola sata, onda ga uspavljujemo i kad legnem spavati nakon pola sata mi zvoni alarm za ponovo izdajanje i tako 3 dana. Preiscrpljeni, izmučeni svi troje nakon 3 dana on jadan povraća jer je prepun. Dolazi patronažna s vagom, a on u 3 dana umjesto njezinih 90g dobio 190g, sva u čudu opravdava se da nije ona tako mislila… mi presretni opet plačemo ali od sreće ovaj put. Nama laknulo, konačno dijete nam zdravo i dalje ćemo samo sisati bez izdajanja. Zatim slijede nove muke, ragade, bolovi u dojci nakon sisanja još po 2 h, žuljevi na bradavicama (koji su krvarili kad ih sisanjem probuši), začepljene pore na bradavicama koje se nisu dale odčepiti ni istiskivanjem, ni trljanjem vrelom gazom, niti iglom. Strašni bolovi pri svakom hranjenju ali odlučila sam i to izdržati. Lijepo je napredovao skoro 2 kg u 2mj. Prava muka započinje kad je bio skoro 2mj, tada su počeli moji probavni problemi i tad sam prvi puta ostala bez mlijeka. Pisala sam gđi Terezi molila za savjet, i nakon stavljanja na siku svakih pola sata mlijeko se vratilo ali probava se nije sredila ni nakon probiotika, ni antibiotika ni ničega. Svaku večer sam bila naduta, imala grčeve i proljev. To se sve više pogoršavalo, svaki dan sam imala jake grčeve, proljevaste stolice i do 15 puta dnevno, a mlijeka nikad dovoljno. Sve me to jako iscrpljivalo, mali je rastao, trebao sve više mlijeka, a ja se sve lošije osjećala. Slali me i na zarazni i gastroenterologu i stolicu na analizu na bakterije, viruse, parazite, i sve uredno. Našli su mi samo bakteriju u želucu koja mi možda pravi probleme, ali da bi je liječila moram prestati dojiti. To nisam htjela ni čuti iako su mi moji govorili da se moram početi liječiti. Mali stalno gladan, dobiva mjesečno jedva 300g. Sisao bi, ne želi bočicu, a ja sve slabija zovem sve koje znam da su dojili. Ispitujem što da jedem i pijem da imam više mlijeka… jela sam 2 puta doručak, pa 2 puta ručak, pa 2 puta večeru, uglavnom između svakog dojenja sam imala veliki obrok a pila po 4-5L dnevno tekućine i nije bilo dovoljno mlijeka, a ja sve mršavija.

Već sam mislila da sam si umislila sve, da je to samo u mojoj glavi tako i mislila sam da ću morati odustati od dojenja jer sam iscrpila zadnju snagu. Konačno nakon 5 mj borbe otkrili su mi da imam celijakiju. Odmah sam morala na bezglutensku dijetu. Već nakon par dana moje dojke su nabrekle, mlijeka kao u priči!!! Toliko je nadolazilo da sam morala izdajati višak i po 100ml. U narednih mjesec dana mali je dobio skoro kilu, a ja 6kg. Otada normalno jedem po 3 obroka, normalno pijem i ne moram misliti dali imam mlijeka ili ne. Uvijek ga ima! Ja sam najsretnija na svijetu, a on obožava siku koja je uvijek lijek za sve, kad god se rastuži, kad god se treba smiriti, uspavati….

Sada je 9,5mj i jede svašta po malo ali i siku kad god poželi. Uživamo oboje…. 😀

autor: Marija Matošević, članica grupe za podršku dojenju

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *