Do stvarnog prenošenja trudnoće dolazi u svega 1 do 2 posto slučajeva. Redovito praćenje bebinog stanja ključno je u sprečavanju neželjenih posljedica za majčino i djetetovo zdravlje.

Trudnoća prosječno traje 38 do 42 tjedna. Većina žena rađa u tom terminu dok se samo u 3 do 7% slučajeva trudnoća produlji za koji dan ili čak za tjedan. Prvi najčešći razlog produljivanja trudnoće jest krivo izračunat termin porođaja. Pravo prenošenje termina događa se samo u 1 do 2% slučajeva. Ono se uvijek može prepoznati po znakovima prenošenja koji se pojavljuju kod djeteta, plodove vode ili posteljice koji mogu ugroziti djetetovo i majčino zdravlje.

Simptomi prenesene trudnoće:

  • mekonij u plodovoj vodi
  • starenje posteljice koje se utvrđuje ultrazvukom i color dopplerom
  • hipoksija kod djeteta (nedostatak kisika odražava se na srčani ritam djeteta i njegovu aktivnost i može uzrokovati oštećenje mozga. Prati se CTG-om)
  • manjak plodove vode (može se ustanoviti ultrazvukom)
  • naborana koža bebe (nastaje ako posteljica prestaje obavljati svoju funkciju i beba gubi na težini, koža postaje velika, naborana, suha te se katkad i ljušti. Otkriva se ultrazvukom).

    Boravak u majčinu trbuhu

    Majčin trbuh najsigurnije je mjesto za bebicu. Tako je u velikoj većini trudnoća koje traju sve dok ne počne prirodni porođaj. No, kako ne treba ni u čemu pretjerivati, tako ne treba niti uvijek čekati da se trudnoća završi na prirodan način. Prenošenjem termina beba se može naći u uvjetima koji više nisu povoljni za preživljavanje.

    • Propadanja posteljice

    Smatra se da posteljica bez problema može opskrbljivati dijete hranjivim tvarima i kisikom do 42. tjedna trudnoće. Njezina funkcija nakon toga slabi i ona počinje propadati. Opskrba djeteta tako se usporava. Nakon što je svu svoju energiju u zadnjim tjednima uložila u rast i dobivanje na težini, beba sada počinje “gladovati” i gubi masu. To su jasni znakovi da dijete treba što prije poroditi.

    • Boja plodove vode

    Zbog zrelosti probavnog sustava te zrelosti za porođaj beba može obaviti veliku nuždu u plodovu vodu, što je jasan znak da je spremna za porođaj. Plodova voda poprima zelenkastu boju (mekonij) te postaje opasna za dijete koje ju tijekom boravka u majčinu trbuhu stalno guta. Mekonij u plodovoj vodi liječnik će otkriti amnioskopijom ako to dopušta otvoren grlić maternice, a u suprotnom će se obaviti amniocenteza (punkcija plodove vode). U slučaju nalaska mekonija u plodovoj vodi porođaj će se inducirati vaginalno ili će se obaviti carski rez.

    • Makrosomija

    Posljedica predugog boravka u majčinu trbuhu može biti makrosomija tj. beba iznad 4500 g koja je toliko narasla da prolazak kroz porođajni kanal u najmanju ruku nije jednostavan, a često ni moguć. Kosti bebine lubanje inače su prije porođaja mekane i elastične kako bi se tijekom porođaja prilagodile porođajnom kanalu i lakše prošle kroz njega. Zato se mališani često rađaju s izduženim glavicama ili imaju nepravilne izbočine na glavici koje se prvih mjeseci života ispravljaju i nestaju. U slučajevima prenošenja i čekanja postoji opasnost i da kosti bebine glavice počnu proces očvršćivanja unutar trbuha, što je indikacija za carski rez.

    Praćenje trudnice

    Kako se trudnoća približava terminu porođaja, tako i pregledi trudnice postaju sve češći. Nakon 40. tjedna trudnica odlazi na pregled svaki tjedan, odnosno svakih nekoliko dana ako tako odredi liječnik. On će napraviti ultrazvučne preglede i pratiti količinu plodove vode, funkciju posteljice, a color dopplerom promotriti krvotok između majke, posteljice i bebe te tražiti moguće znakove hipoksije (nedostatka kisika) kod djeteta. Važne informacije liječnik će dobiti i CTG-om koji prati otkucaje djetetova srca i grčenje maternice. Ako djetetu nedostaje kisika, smanjivat će se njegova aktivnost te će nastati promjene u srčanom ritmu. Liječnik će se koristiti i amnioskopijom (vaginalnim pregledom plodove vode i stanja bebe uvođenjem amnioskopa u vaginu) ili amniocentezom ako to ne može utvrditi amnioskopijom. Promatrat će boju plodove vode koja u vrijeme zrelosti za porođaj treba biti bijelo-mliječne boje. U slučaju da tim dijagnostičkim metodama zaključi da djetetu prijeti neka opasnost, liječnik će se odlučiti za porođaj. Većina se liječnika slaže da bi na kraju 42. tjedna trebalo poroditi trudnicu, pa makar se ne nalaze znakovi prenošenja kod djeteta i sve dobro funkcionira. Čekanje nakon tog tjedna smatra se rizičnim, a svakim danom i sve opasnijim za djetetovo i majčino zdravlje, pa se porođaj mora umjetno potaknuti ili majku poroditi carskim rezom.

    Izvor: roditelji.hr (Moje dijete/Ivona Međeri)

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.