Priča o dojenju – 69

prica o dojenju hipofizaMoja prilično duga priča ide ovako…

Kada sam saznala da sam trudna prva stvar koju sam rekla je: „Ja želim da dojim.“

Kada sam se porodila nisam bila baš mnogo informisana u vezi dojenja, mislila sam to je prirodna stvar, stavi bebu na siku i to je to. Ooo kako sam se grdno prevarila! U bolnici počinju problemi sa dojenjem.

Rodila sam na carski rez i mlijeko nije odmah nadošlo, savjeti:“Nema mlijeka.“ Još kad bih upitala da li ja uopće mogu da dojim jer sam prije toga na godinu dana operisala tumor hipofize, odgovor je bio da je to uzrok što nema mlijeka. Moja sreća je da je sa mnom ležala žena koja je jako mnogo znala o dojenu i koja mi je dala mnogo savjeta, ali i ona nije bila sigurna zbog tumora. U bolnici bebu hrane dohranom, jer mora da nešto jede. Po izlasku iz bolnice ja odlučna ja ću da dojim i tačka.

Mlijeko kreće da nadolazi obraćam se Vama i sa Vašim savjetima počinjemo da dojimo. Je li bilo lahko? Ne, nije. Ragade, mastitis, beba ne zna da uhvati dojku kako treba, nepravilno postavljanje bebe na dojku. Sve smo to prošli ali odlučna ne želim flašicu. Tu počinje moje istraživanje o dojenu, šta, kako, čitam Vaše tekstove i iskustva žena, i ono što me interesuje i ne interesuje.

Prva kontrola beba dobila 800 gr, ja prezadovoljna, nastavljamo dalje. I tako beba napreduje svaki mjesec u prosjeku 800gr, ne sikiram se puno, moja beba živahna sve po ps-u. Tako nastavljamo godinu dana, ja presretna i zadovoljna uspješno dojim svoju bebu, znam da dobija najbolje mlijeko na svijetu i planiram tako da nastavim dokle god ona to bude htjela. Mislim našim mukama je kraj, ali ne lezi vraže, odlazimo na kontrolu sa godinu dana, problem, beba nije utrostručila svoju porođajnu težinu, pedijatrica me napada zašto i dalje dojim bebu, nisam je trebala dojiti nakon šest mjeseci jer moje mlijeko nema energetsku vrijednost koja je potrebna mojoj bebi. Savjet dati mlijeko iz tetrapaka 500ml (dnevno) sa čokolinom, kako bi se zasitila i dobila na težini jer je jako sitna za svoj uzrast. Okrivljuje me da je dojenje krivo zašto je ona anemična. Ali mi, uz Vaše savjete, nastavljamo da dojimo.

Još uvijek se borimo sa okolinom zašto dojimo, sa svim negativnim komentarima kad pokušam da objasnim da svaka majka može da doji, da je mali procenat onih koje to ne mogu, da ne postoji nekvalitetno mlijeko kod majke, da bebi ne treba voda ili bilo šta drugo do šest mjeseci, da plač nije mjerilo je li beba gladna, pa čak i sa pedijatrima koji me gledaju ispod oka kada kažem da dojim svoju curicu od 12 mjeseci.

Borimo se i idemo dalje. Žao mi je što jako mnogo žena odustane od dojenja zbog pogrešnih savjeta, što nas koje pokušavamo da se borimo za dojenje stavljaju na linč.

Moja poruka svim mamama je UPORNOST i samo UPORNOST je potrebna za uspješno dojenje.

Tereza hvala Vam na svim Vašim savjetim koje Ste mi dali.

Ovo nek bude neka moja podrška dojenju.

anonimno – “Moja podrška dojenju

 

 

Leave a Reply

Your e-mail address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

error: