I tako prođoh predivno iskustvo, divnu stvar od Boga datu, neusporedivu ni sa čim na svijetu.
Nešto najljepše, najčišće, najzdravije, najpotrebnije…
Neke 4,5 godine prirodnog hranjenja svoje dječice, dojenja. Hvala mojim najbližima i najdražima, svima koji su mi bili podrška u najtežima trenucima, ali i onima manje teškim. Naravno da je bilo namčora sa upitnicima iznad glava i sa osuđuvačkim komentarima. Hvala i njima što su se petljali gdje im nije mjesto.
Drage mame, budite uporne i potrudite se dojiti što duže. Samo upornost i izdržljivost garantuju uspjeh.
Hvala dragoj Tereza Kiš Miljković što je uvijek bila tu sa pravim savjetom.
Najdivnije iskustvo iza mene..
Jednostavno moradoh napisati.
Pa-pa
