
Prvih nekoliko nedelja, zbog snizenog tonusa i losije krvne slike, dojila sam bebu na sat i po..prakricno non stop…mislila sam da su se onesvestiti od umora i nespavanja… posle smo krenuli da se druzimo na dva sata, da bi oko 7. nedelje nastao haos, jer je bebac hteo da sisa na sat vremena ponovo. To je trajalo do 9. nedelje, ponovo nespavanje, iscrpljenost… bila sam na granici da mu dam adaptirano mleko, ali sam sama sebe gurala da izdrzim, dan po dan… Sada beba ima skoro tri meseca, nocu sisa na tri do cetiri sta, preko dana na dva… lepo napreduje… ja ga dojim svuda… u parku, u taksiju, u restoranima… gde god da se nadjem, bez pardona…
Ne dajem mu vodu, ni cajeve, niti ga na bilo koji nacin uobrocavam. Znaci, kada hoce, koliko hoce, koliko dugo hoce..nekada je to samo gutljaj ili dva, a neki put sisa i po sat vremena…Ne slusam savete, ni one dobre ni lose, slusam i gledam svoje dete…i sebe…Ne znam koliko dugo cu moci da ga dojim, koliko mleka cu imati, ali ako bude sve kako treba, opet cu slusati sebe i pratiti svoje dete.
Koristim silikonsku bradavicu, tako sam krenula od pocetka, po savetu sestara za laktaciju. Ne sterilisem ih svaki put, samo ih operem toplom vodom i tecnoscu za sudove. Ponekad imam visak mleka, pa to zamrznem. I kada sterilisem pumpicu, sterilisem i silikonke….Sto se tice nege grudi, tu sam malo specificna… voda i sapun, ujutru i uvece obavezno, ponekad i u toku dana,ali ne preterujem…Imala sam srecu da nisam imala problema sa ragadama i mastitisom…niti sam dobila stije…al to je vec priroda, iliti genetika…nista posebno ja nisam radila.
Eto, to je moj doprinos… Savet svim pocetnicama u dojenju je da se najvise oslone na sebe i svoju bebu. Svaka zena je prica za sebe i svaka beba je prica za sebe.
Pozdrav!
Anonimna članica Grupe za podršku dojenju