Postovana Tereza, zelim da Vam se i ovdje zahvalim na podrsci i savjetima.

Iako se na pocetku sve cinilo da ide kako treba, nedugo nakon izlaska iz bolnice krecu pravi problemi. “Dijete ti je gladno, nemas dovoljno mlijeka, mozda nije kvalitetno…” samo su neki od komentara zbog kojih sam “gladnom” djetetu dala flasicu. I tako je sve pocelo: odbijanje dojke, zbog cega sam krenula sa izdajanjem koje je meni bilo bolno, zatim mastitis, ragade, soor…

Pitala sam se je li me moglo ista mimoici, a zbog svega sam dosla u iskusenje da odustanem od dojenja, jer me iscrpilo maksimalno.

S vremena na vrijeme dojke bi opet bile tvrde i crvene, sto me plasilo svaki put, ali to smo rjesavali dojenjem. Beba je definitivno najbolji saveznik 

Tezak put je iza nas, 2 i po mjeseca borbe, ali vrijedilo je. Sada uspjesno i iskljucivo dojimo, bez ikakvih poteskoca i bolova. Zaista je dojenje nesto predivno. Hvala jos jednom i veliki pozdrav!

dojenje

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.