Dva predivna čuda

Draga Tereza mislim da ne postoji plemenitiji poziv od vašeg i fantastično je to što radite 🙂 U nastavku vam šaljem moje iskustvo dojenja blizanaca kao i mlađe djece.
Veliki pozdrav,
Adisa

Kao curica voljela sam gledati emisiju “Poslije 2000-te” u kojoj su prikazivana sva čudesa koja nam dolaze, a ja sam u novom vijeku 2000-te sa nepune 23 godine dobila na poklon dva predivna čuda. U tom periodu nisu bile dostupne informacije na internetu, tek poneki članak u časopisu „Bebe“ i knjiga o roditeljstvu iz 1957 sa zastrašujućim slikama i metodama.

Dva sata nakon poroda donijeli su mi dvije veknice na dojenje a ja nisam imala pojma šta trebam raditi. Pokušala dojiti oboje u isto vrijeme ali sam odustala i odlučila da ih dojim po principu prvo doji koje glasnije plače. Imam sreću da sam imala mamu koja stopostotno podržava dojenje i koja je samo govorila „Samo doji biće mlijeka“. I mlijeka je bilo, čak i previše! Od pedijatrice sam dobila savjet da nakon svakog podoja praznim grudi do kraja i nekad se znalo desiti da nakon njih dvoje ispumpam 80ml.

Ova pražnjenja su mi toliko poticala proizvodnju mlijeka da je otpust bio poput fontane. Iz kanalića, mlijeko je znalo štrcati po pola metra na opšte odobravanje okoline i na opšte nezadovoljstvo beba. Prejak otust je sinu pravio strašne grčeve a time i odbijanja dojke, pa onda glad pa sve u krug. U prvih 6 mjeseci dojili su po pola sata svakih sat i pol, a ovih pola sata sam koristila za ispumpavanje i presvlačenje beba 😀. Mama me naljevala kompotima u omjeru litra vode pola kile šećera, pa mi je i kilaža bila na zavidnom nivou 

Prvih šest mjeseci je bilo prilično teško, ljudima nisam mogla objasniti podočnjake pa sam govorila da imam probleme sa bubrezima 😀. Nakon šestog mjeseca, jedno popodne sam sklopila oči i pala u crnu rupu. Budim se i vidim mamu kako ih hrani, poslala brata da kupi flašice i oni ko veliki piju moje izdojeno mlijeko. Znam da sad zvuči nevjerovatno ali zaista nisam spavala u ovom periodu i baš mi je žao što nemam baš najljepša sjećanja kada je u pitanju dojenje blizanaca. Kako su otkrili flašicu sve manje su dojili a ruku na srce i meni je bilo puno lakše. Počela sam uživati u njima ali mi je uvijek ostao taj žal što nisam uživala u dojenju kao ostale majke. Osjećala sam se kao da sam podbacila.

Dvije godine nakon njihovog rođenja sam dobila još jednu kćerku i sa njom sam osjetila lakoću dojenja. Bez upala i trauma. Uživale smo od prvog do poslednjeg dana. Nakon 25 mjeseci smo se dogovorile da prestanemo i to je bilo to 

Sada imam kćerku od 2,5 godine i doji bez problema. Neke stvari koje sam s godinama zaboravila sam pronašla na internetu, prisjetila se grešaka koje sam pravila sa blizancima i uspješno ih riješila.

Grupe poput ove su zaista neprocjenljive i hvala na svakoj objavi 

Adisa Filipović

Ovaj tekst je deo serijala o ličnim iskustvima žena koje su rodile blizance i manje ili više uspešno ih dojile. Na uspeh dojenja uticalo je mnogo faktora. Neki od njih mogu da se spreče, prevaziđu, izbegnu. Nadam se da će ovaj serijal pomoći da se bolje razume dojenje blizanaca. Šaljite svoja iskustva na mail dojenje321@gmail.com

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

error: