Možda moje iskustvo nekome bude od pomoći, a možda i ne.. ko zna! Jednostavno želim da ga podelim sa vama!

Rodila sam dečaka sa 25 godina i oduvek sam dojenje podrazumevala kao način ishrane svog deteta. Ni jednom u toku trudnoće nisam pomislila da kupim flašicu ili raspitam se o dohrani.

Porodila sam se hitnim carskim rezom, dete doneto tek treći dan na prvi podoj! Niko mi ništa nije objasnio, u porodilištu je dobijao dohranu stalno! A onda smo stigli kući i nisam želela da moje dete jede dohranu. Bilo je naporno, noću sam dojila na sat vremena. Praktičcno nisam ni spavala, a tako je bilo i danju. Moj dečak nije puno spavao, a često je tražio da ručka!

Izmlazavala se posle svakog podoja, i mislila da nemam dovoljno mleka za svoje dete! To je za mene bilo poražavajuće! Ali čvrsto sam rešila da će moje dete biti dojeno i nije postojala druga vrsta ishrane za njega! Pa makar to značilo da ću dojiti svakih sat vremena!

Tako je i bilo, 4 meseca, do uvođenja nemlečne ishrane, dojili smo preko dana na sat vremena, sat ipo.. noću je bilo malo lakše, budio se na dva-tri sata da jede.. a onda smo počeli da uvodimo nemlečnu ishranu.. i naravno, nastavili dojenje do 13 ipo meseci! Nema ništa lepše od dojenja!

Sada čekam devojčicu i jedva čekam da ponovo dojim! Sigurno da je naporno i isrpljujuće, ali ne postoji ništa što može više da me usreći od osmeha mog deteta koje je hranu dobilo od mene!

Dojite svoju decu, jer tako im dajete i ljubav koju osećate prema njima! Znaju oni to da prihvate, verujte!!

Andrijana, 27.godina