“Može li se stvarno toliko toga procijeniti?”

Odgovor je – da.

Zapravo, upravo zato što se tijekom jednog susreta promatra mnogo različitih elemenata moguće je razumjeti ono što se ne vidi kada se promatra samo jedan simptom. Ne postoji jedan podatak koji će mi dati odgovor. Odgovor nastaje povezivanjem mnogo manjih informacija. Svaka od njih sama za sebe možda ne znači mnogo. Ali zajedno mogu objasniti cijelu situaciju.

1. Vašu priču

Prije nego što pogledam podoj, želim upoznati vašu priču. Ne zato što me zanimaju detalji radi razgovora. Nego zato što početak dojenja često počinje mnogo prije prvog podoja.

• Kako je izgledala trudnoća?
• Je li porod bio vaginalni ili carskim rezom?
• Je li bilo komplikacija?
• Koliko je vremena prošlo do prvog podoja?
• Je li beba bila odvojena od majke?
• Je li dobivala dodatke u rodilištu?
• Kako su izgledali prvi dani kod kuće?

Sve su to informacije koje mogu objasniti današnje stanje. Vrlo često upravo u tim prvim danima nalazimo odgovor na pitanje zašto je kasnije došlo do poteškoća.

2. Vaše ciljeve

Ne postoji univerzalni plan dojenja. Postoji vaš plan.

• Neke majke žele isključivo dojiti.
• Neke žele kombinirati dojenje i bočicu.
• Neke se pripremaju za povratak na posao.
• Neke žele postupno smanjiti broj podoja.
• Neke žele ponovno uspostaviti dojenje nakon razdoblja izdajanja ili dohrane.

Sve su to legitimni ciljevi. Moja je uloga pomoći vam pronaći način koji će biti siguran za bebu, ali i održiv za vas.

• Jer dojenje nije natjecanje.
• Nije test.
• Nije dokaz koliko ste dobra majka.

Ono treba biti dio života vaše obitelji na način koji je dugoročno moguć.

3. Ponašanje bebe

Jedna od najvećih pogrešaka bila bi procjenjivati samo ono što se događa dok je beba na dojci. Mnogo toga govori i ono što se događa prije i poslije podoja.

• Kako beba traži dojku?
• Koliko je budna?
• Koliko se lako umara?
• Plače li odmah nakon hranjenja?
• Zaspi li vrlo brzo?
• Traži li ponovno dojku nakon nekoliko minuta?
• Je li zadovoljna između podoja?
• Kako izgleda njezino opće ponašanje tijekom dana?

Sve su to mali ali značajni dijelovi iste slike.

4. Sam podoj

Tek sada dolazimo do onoga što većina roditelja očekuje na samom početku. Promatranja podoja. Ali ni tada ne tražim samo jedan detalj. Promatram cijeli slijed događaja.

• Kako beba dolazi do dojke.
• Kako otvara usta.
• Koliko duboko prihvaća dojku.
• Kako izgleda ritam sisanja.
• Čuje li se gutanje.
• Kako se mijenja obrazac sisanja tijekom podoja.
• Kako reagira kada se protok mlijeka uspori.
• Treba li pomoć da ponovno aktivno sisa.
• Kako završava podoj.
• Koliko je učinkovito ispraznila dojku.

Sve su to informacije koje govore mnogo više od samog trajanja podoja.

5. Vas tijekom podoja

Dojenje nije samo odnos između bebe i dojke. Jednako ste važni i vi.

• Promatram osjećate li bol.
• Jeste li opušteni.
• Napinjete li ramena.
• Pridržavate li dojku na način koji vam otežava hranjenje.
• Mijenjate li položaj zbog nelagode.
• Imate li osjećaj da se stalno morate boriti kako bi podoj uspio.

Ponekad mala promjena u načinu na koji sjedite ili držite bebu napravi veliku razliku. Ali ta promjena ima smisla tek kada razumijemo zašto je potrebna.

6. Učinkovitost prijenosa mlijeka

Ovo je jedan od najvažnijih dijelova procjene. Često čujem pitanje:

“Imam li dovoljno mlijeka?”

To je razumljivo pitanje. Ali ono nije uvijek najvažnije.

Mnogo važnije pitanje glasi:

“Koliko mlijeka beba uspije prenijeti tijekom podoja?”

To nije isto. Majka može imati sasvim dovoljnu proizvodnju mlijeka, a da beba iz različitih razloga ne uspije učinkovito doći do njega. Jednako tako, beba može vrlo učinkovito sisati i kada majka misli da ima “mekane dojke” ili da je mlijeko nestalo. Zbog toga nikada ne donosim zaključke samo na temelju osjećaja punoće dojki ili trajanja podoja. Procjenjujem ono što se stvarno događa tijekom hranjenja.

7. Anatomiju kada je potrebno

Na internetu se danas vrlo često spominju kratki frenulum, visoko nepce i različite anatomske posebnosti. One doista mogu imati utjecaj na dojenje. Ali ne predstavljaju svaki problem. Niti svaka anatomska posebnost zahtijeva intervenciju. Kada tijekom procjene postoje razlozi za to, promatram i anatomiju usne šupljine. Međutim, ona je samo jedan dio procjene. Nikada ne donosim zaključke na temelju jednog nalaza. Uvijek ga povezujem s načinom na koji beba sisa i s cijelom pričom koju smo zajedno analizirali.

8. Ono što se ne vidi na prvi pogled

Možda će vas iznenaditi, ali vrlo često upravo ono što se ne vidi odmah postane ključ razumijevanja cijele situacije. Majka koja već nekoliko tjedana trpi bol možda je potpuno nesvjesno počela zauzimati položaj kojim štiti jednu dojku. Beba koja se često odvaja od dojke možda to ne čini zbog gladi, nego zato što joj je teško održavati učinkovit ritam sisanja. Roditelji koji misle da imaju problem s količinom mlijeka možda zapravo imaju problem s organizacijom hranjenja nakon niza dobronamjernih, ali međusobno proturječnih savjeta.

Takve se stvari ne vide u jednoj poruci. Ne vide se na jednoj fotografiji. Ne vide se kroz popis simptoma. One postaju jasne tek kada se svi dijelovi priče slože u jednu cjelinu.

Zašto ne donosim zaključke prerano

Jedna od navika koju sam razvila tijekom više od dvadeset pet godina rada jest da ne žurim sa zaključcima. Naravno, postoje situacije u kojima je potrebno brzo reagirati. Ali čak i tada želim biti sigurna da preporuka koju dajem proizlazi iz onoga što sam procijenila, a ne iz pretpostavke. Roditelji često dolaze s već postavljenom “dijagnozom”. Kažu mi:

“Mislim da nemam dovoljno mlijeka.”

“Sigurno je problem u frenulumu.”

“Rekli su mi da beba lijeno sisa.”

Ponekad se pokaže da su bili u pravu. Ponekad se pokaže da je pravi uzrok nešto sasvim drugo. Upravo zato tijekom procjene ne pokušavam potvrditi prvu pretpostavku. Pokušavam razumjeti cijelu situaciju. Tek tada mogu dati preporuke iza kojih mogu profesionalno stati.

I upravo zato ne postoje dvije potpuno jednake kućne posjete. Jer ne postoje dvije potpuno jednake majke. Ne postoje dvije potpuno jednake bebe. Ne postoje dvije potpuno jednake priče. Svaka procjena započinje od istog mjesta – pažljivim slušanjem i promatranjem. Ali završava planom koji je izrađen isključivo za vas i vašu obitelj.

Sve ove informacije imaju smisla tek kada se povežu u jednu cjelinu. Upravo je to svrha stručne procjene tijekom Kućne posjete – razumjeti što se događa i odrediti što je za vas smislen sljedeći korak.

Tereza Kiš
tvoja savjetnica za dojenje

ZAGREB – KUĆNA POSJETA SAVJETNICE ZA DOJENJE 

Objava Što sve procjenjujem tijekom kućne posjete? pojavila se prvi puta na Super beba.

Ne postoji.

Postoji samo trenutak u kojem osjećate da, unatoč svom trudu, više ne razumijete što se događa ili više niste sigurni kako dalje.

Ponekad se javite nekoliko dana nakon poroda. Ponekad nakon nekoliko tjedana. Ponekad nakon nekoliko mjeseci. Nijedna od tih odluka nije pogrešna. Važno je znati da svaka situacija ima svoju priču i da isti simptom ne znači uvijek isti uzrok.

Kada dojenje boli

Bol je jedan od najčešćih razloga zbog kojih me roditelji pozovu u kućnu posjetu. Često već na početku razgovora čujem kako je majka dobila različite odgovore. Netko joj kaže da je bol normalna. Netko da će proći sama od sebe. Netko preporuči kremu. Netko savjetuje izdajanje.

Sve to može imati svoje mjesto, ali nijedan od tih odgovora ne govori zašto bol postoji.

Moje prvo pitanje zato nije koliko vas boli. Moje prvo pitanje je zašto vas boli. Bol može nastati zbog načina na koji beba prihvaća dojku. Može biti posljedica neučinkovitog sisanja. Može nastati zbog položaja. Može biti povezana s promjenama na dojci. Može biti posljedica više različitih čimbenika koji djeluju istovremeno.

Dok ne razumijemo uzrok, svako rješenje ostaje samo pokušaj. Zato tijekom procjene ne liječim simptom. Tražim razlog zbog kojeg se simptom pojavio.

Kada beba ne napreduje očekivanim tempom

Jedna od najtežih situacija za roditelje jest trenutak kada čuju da beba nije dobila dovoljno na težini. Tada se vrlo brzo počinju postavljati pitanja.

• Ima li majka dovoljno mlijeka?
• Treba li odmah uvesti dohranu?
• Treba li skratiti ili produžiti podoje?
• Treba li dojiti češće?
• Može li problem biti u bebi?

Odgovor se ne može dati bez procjene. Sporije napredovanje nije dijagnoza. Ono je znak da treba razumjeti što se događa. Ponekad se pokaže da beba dobiva manje mlijeka nego što joj je potrebno. Ponekad je proizvodnja mlijeka sasvim dovoljna, ali prijenos tijekom podoja nije učinkovit. Ponekad postoji više manjih razloga koji zajedno dovode do sporijeg napredovanja.

Moja je uloga razumjeti koji od tih razloga postoji upravo kod vas.

Kada mislite da nemate dovoljno mlijeka

Malo je tema koje izazivaju toliko nesigurnosti kao pitanje količine mlijeka. Gotovo svaka majka barem jednom postavi isto pitanje:

“Kako mogu znati imam li dovoljno mlijeka?”

Razumijem taj osjećaj. Za razliku od bočice, tijekom dojenja ne vidimo koliko je beba popila. Zbog toga roditelji pokušavaju pronaći druge znakove.

• Mekše dojke.
• Učestale podoje.
• Plač.
• Nemir.
• Kratke podoje.
• Duge podoje.

Ali nijedan od tih znakova sam za sebe nije dovoljan za zaključak. Zato tijekom procjene nikada ne donosim odluku na temelju jednog podatka. Promatram cijelu sliku.

Tek tada možemo procijeniti postoji li doista problem s količinom mlijeka ili je riječ o nečemu sasvim drugom.

Kada je beba stalno na dojci

Roditelji često opisuju ovu situaciju istim riječima. “Čini mi se da se cijeli dan samo dojimo.”

Nekada je to sasvim očekivano. Novorođenčad često ima razdoblja kada se želi dojiti vrlo često. To je dio njihove biologije. Ali postoje i situacije u kojima učestali podoji mogu biti znak da beba tijekom pojedinog hranjenja ne uspijeva prenijeti dovoljno mlijeka ili da pokušava nadoknaditi ono što joj je nedostajalo. Bez procjene nije moguće razlikovati jedno od drugoga.

Upravo zato ne odgovaram unaprijed da je sve normalno niti da nešto nije u redu. Prvo želim razumjeti obrazac hranjenja jer je kod svake mame i bebe različit.

Kada beba odbija dojku

Odbijanje dojke roditelji često dožive vrlo emotivno. Posebno ako je dojenje do tada teklo bez većih poteškoća. Važno je znati da odbijanje dojke nije dijagnoza. To je ponašanje koje može imati različite uzroke.

• Ponekad je prolazno.
• Ponekad je povezano s promjenama u razvoju.
• Ponekad s načinom hranjenja.
• Ponekad s nečim sasvim neočekivanim.

Zbog toga se tijekom procjene ne pitam samo zašto beba odbija dojku. Pokušavam razumjeti što se promijenilo u odnosu na razdoblje kada je dojenje bilo uspješno. Vrlo često upravo odgovor na to pitanje pokaže smjer u kojem treba tražiti rješenje.

Kada se pojave zastoj mlijeka ili mastitis

Bolna, napeta ili crvena dojka često zahtijeva brzu reakciju. Ali osim što želimo ublažiti trenutne tegobe, jednako je važno razumjeti zašto su se one pojavile.

• Je li došlo do promjene u ritmu hranjenja?
• Je li beba počela drukčije sisati?
• Jesu li dojke ostajale prepune?
• Je li se nešto promijenilo u svakodnevici obitelji?

Ako riješimo samo trenutni zastoj, a ne razumijemo njegov uzrok, postoji mogućnost da će se problem ponovno pojaviti. Zato procjena ne završava uklanjanjem simptoma. Ona uključuje i plan kako smanjiti mogućnost da se ista situacija ponovi.

Kada želite uvesti bočicu ili se pripremate za povratak na posao

Ne traže sve obitelji pomoć zato što imaju problem. Neke žele plan.

• Kako uvesti bočicu bez nepotrebnog stresa?
• Kada započeti izdajanje?
• Kako organizirati hranjenje kada se majka vraća na posao?
• Kako očuvati dojenje iako više neće biti s bebom cijeli dan?

To nisu pitanja na koja postoji jedan univerzalan odgovor. Plan ovisi o dobi bebe, načinu na koji doji, količini mlijeka, svakodnevnim obavezama i ciljevima koje obitelj želi postići. Upravo zato individualna procjena često štedi mnogo kasnijih pokušaja i pogrešaka.

Kada želite spriječiti problem, a ne rješavati ga

Jedan od najljepših razloga za kućnu posjetu jest kada roditelji ne čekaju da se pojavi problem.

• Žele potvrdu da je sve u redu.
• Žele naučiti prepoznati znakove učinkovitog podoja.
• Žele razumjeti kako se dojenje prirodno mijenja tijekom prvih mjeseci.
• Žele biti sigurniji u odluke koje donose.

Takve su posjete često najmirnije. Ne zato što nema pitanja. Nego zato što roditelji odlaze s osjećajem da razumiju proces i znaju na što trebaju obratiti pažnju u razdoblju koje dolazi.

Nijedna obitelj nije ista

Nakon više od dvadeset i pet godina rada naučila sam jednu važnu stvar. Dvoje roditelja može mi ispričati gotovo identičnu priču.

• Bebe mogu biti iste dobi.
• Mogu imati iste simptome.
• Majke mogu imati iste brige.

Pa ipak, nakon procjene preporuke mogu biti potpuno različite. To nije zato što se pravila mijenjaju. Nego zato što iza istog simptoma često stoje različiti uzroci. Upravo zato ne vjerujem u gotove recepte.

Vjerujem u pažljivu procjenu, razumijevanje cijele situacije i plan koji odgovara upravo vašoj obitelji.

Takav pristup možda traje nešto dulje od davanja brzog savjeta, ali upravo on daje najveću mogućnost da preporuke budu korisne i dugoročno održive.

Tereza Kiš
tvoja savjetnica za dojenje

Objava Najčešće situacije zbog kojih roditelji traže pomoć savjetnice za dojenje ili kućnu posjetu pojavila se prvi puta na Super beba.

Razumijem zašto to pitate. Ako se s ovakvom uslugom susrećete prvi put, sasvim je prirodno pitati se što možete očekivati i kako će izgledati susret. Mnoge majke očekuju da će savjetnica nekoliko minuta promatrati podoj, pokazati drugačiji položaj i dati nekoliko savjeta. U nekim jednostavnijim situacijama i to može biti dovoljno. Međutim, kada problem traje dulje, ponavlja se ili se iza njega krije više različitih čimbenika, takav pristup često nije dovoljan.

Zato moja kućna posjeta ne počinje promatranjem podoja. Počinje razgovorom. Ne zato što želim postaviti mnogo pitanja, nego zato što je svaka informacija dio jedne cjeline. Često upravo podatak koji se na prvi pogled čini nevažnim objasni zašto je do problema uopće došlo.

Razgovaramo o trudnoći, porodu i prvim satima nakon rođenja. Zanima me kada je dojenje započelo, kako je izgledao početak zajedničkog života s bebom, jeste li već u rodilištu osjećali poteškoće ili su se one pojavile kasnije. Pitam vas kako izgledaju podoji tijekom dana i noći, koliko dugo traju, kako se beba ponaša nakon hranjenja, kako napreduje te što vas u cijeloj situaciji najviše brine.

Jednako mi je važno čuti i vaše želje.

• Želite li isključivo dojiti?
• Planirate li kombinirati dojenje i bočicu?
• Pripremate li se za povratak na posao?
• Razmišljate li o postupnom prestanku dojenja?

Ne postoji jedan “ispravan” cilj. Moj je zadatak pomoći vam pronaći rješenje koje će biti sigurno za bebu, održivo za vas i usklađeno s onim što želite postići. Tek nakon toga promatram podoj. Ne promatram ga kako bih procijenila izgleda li “lijepo”. Promatram ga kako bih razumjela što se događa tijekom hranjenja.

• Kako beba traži dojku?
• Kako otvara usta?
• Kako prihvaća dojku?
• Kako izgleda ritam sisanja?
• Kada aktivno prenosi mlijeko, a kada samo siše radi utjehe?
• Kako reagira kada se tok mlijeka uspori?
• Kako završava podoj?
• Kako izgleda nakon hranjenja?

Sve su to informacije koje zajedno stvaraju sliku onoga što se događa. Pritom ne promatram samo bebu. Promatram i vas. Kako sjedite. Kako držite bebu. Koliko ste opušteni ili napeti. Osjećate li bol. Pokušavate li nesvjesno zaštititi jednu dojku. Mijenjate li položaj zbog nelagode. Sve to može biti dio iste priče.

Ako procijenim da je potrebno, pregledam i anatomiju usne šupljine bebe. To nije cilj sam po sebi niti nešto što radim rutinski kod svakog djeteta. Radim to kada postoje znakovi koji upućuju da bi anatomija mogla utjecati na učinkovitost sisanja ili na bol tijekom dojenja.

Ponekad tijekom jednog susreta napravimo samo jednu malu promjenu. Drugačije namjestimo bebu. Promijenimo način na koji započinje podoj. Prilagodimo položaj majke. Promijenimo redoslijed hranjenja. Ta promjena ponekad donese veliko olakšanje već tijekom same posjete.

Ponekad, međutim, problem nije moguće riješiti u jednom koraku. I to je važno otvoreno reći.

Ako se tijekom procjene pokaže da je potrebno vrijeme kako bi se uspostavila bolja učinkovitost sisanja, povećala proizvodnja mlijeka ili oporavile bolne dojke, zajedno izrađujemo plan koji odgovara upravo vašoj situaciji. Ne odlazim s mišlju da ste dobili nekoliko savjeta koje ćete pokušati zapamtiti. Želim da nakon mog odlaska razumijete što se događa, zašto smo određene preporuke odabrali upravo za vas i što ćemo pratiti tijekom sljedećih dana.

To je razlog zbog kojeg kućna posjeta uključuje i daljnju podršku.

Vrlo često tek nakon jednog ili dva dana roditelji primijete nove promjene ili se pojave nova pitanja. Ponekad se pokaže da je beba drugačije reagirala nego što smo očekivali. Ponekad je potrebno napraviti manju prilagodbu plana. Upravo zato mogućnost da ostanemo u kontaktu tijekom prvog tjedna nakon posjete ima veliku vrijednost. Ona omogućuje da procjena ne ostane samo jedan izdvojeni događaj, nego početak procesa u kojem zajedno pratimo napredak i po potrebi prilagođavamo preporuke.

Zašto tijekom procjene ne tražim samo problem, nego obrazac

Jedna od najvećih razlika između informacije i stručne procjene jest način razmišljanja. Informacija odgovara na pitanje. Stručna procjena pokušava razumjeti zašto je do tog pitanja uopće došlo. Ako mi majka kaže da beba jede svakih sat vremena, to mi samo po sebi ne govori dovoljno.

• Je li riječ o novorođenčetu starom nekoliko dana ili o tromjesečnoj bebi?
• Kako izgleda jedan podoj?
• Koliko učinkovito beba prenosi mlijeko?
• Kako napreduje?
• Kako izgleda ostatak dana?
• Postoji li razdoblje kada je mirnija?
• Je li riječ o razdoblju intenzivnijeg rasta?
• Jesu li podoji tijekom noći drukčiji od dnevnih?

Tek kada povežem sve te informacije, mogu procijeniti radi li se o očekivanom obrascu ponašanja ili o situaciji koja zahtijeva drukčiji pristup. Isti način razmišljanja primjenjujem na svaki problem zbog kojeg me roditelji pozovu. Ne pokušavam pronaći potvrdu prve pretpostavke. Pokušavam isključiti sve moguće uzroke dok ne ostane ono što najbolje objašnjava cijelu sliku.

To je način na koji razmišljam tijekom svake kućne posjete i upravo zato dvije obitelji s naizgled istim problemom često dobiju potpuno različite preporuke. Jer cilj nije pronaći univerzalno rješenje.

Cilj je pronaći ono rješenje koje odgovara upravo vašoj bebi, vašem dojenju i vašoj obitelji.

Sada kada znate kako izgleda jedna kućna posjeta, možda vam je jasnije zašto procjena nije samo promatranje jednog podoja. Ako želite da zajedno pogledamo što se događa upravo kod vas, više informacija o Kućnoj posjeti u Zagrebu pronaći ćete ovdje. KUĆNA POSJETA SAVJETNICE ZA DOJENJE _ ZAGREB

Tereza Kiš
savjetnica za dojenje

Objava Kako izgleda stručna procjena tijekom kućne posjete? pojavila se prvi puta na Super beba.

Nije ni popis savjeta koje možete isprobati kada dojenje postane izazovno. Takvih tekstova danas ima mnogo.

Ovo je teksto nečemu što je puno važnije – kako prepoznati kada problem zahtijeva stručnu procjenu i zašto dvije majke s naizgled istim simptomima često trebaju potpuno različit pristup.

Tijekom više od dvadeset i pet godina rada s majkama i bebama susrela sam gotovo sve situacije koje mogu pratiti početak dojenja. Neke su se riješile jednom malom prilagodbom položaja. Druge su zahtijevale promjenu cijelog plana hranjenja. Ponekad je bilo potrebno samo vratiti majci sigurnost u ono što već radi dobro. Ponekad je trebalo prepoznati uzrok koji na prvi pogled nije bio vidljiv.

Upravo zato savjetovanje o dojenju nije davanje univerzalnih odgovora.

Ono počinje procjenom. Jer isti simptom ne znači uvijek isti problem. Majka može osjećati jaku bol tijekom podoja, ali razlog može biti način hvata dojke, napetost bebe, posljedice poroda, anatomija usne šupljine, prejak refleks otpuštanja mlijeka ili nešto sasvim drugo.

Beba može sporo dobivati na težini, ali uzrok ne mora biti količina mlijeka. Često upravo suprotno. Može imati dovoljno mlijeka, ali ga iz različitih razloga ne uspijeva učinkovito prenijeti tijekom podoja. Netko drugi može primijetiti da se beba želi sisati gotovo neprekidno. Je li to normalno? Možda jest. Možda nije.

Bez procjene bilo bi neodgovorno dati odgovor.

Zato se tijekom svog rada nikada ne vodim samo jednim simptomom. Promatram cijelu priču. Kako je izgledala trudnoća. Kako je prošao porod. Kako su izgledali prvi sati nakon rođenja. Kako je uspostavljeno dojenje. Kako beba napreduje. Kako izgleda jedan cijeli podoj. Kako se ponaša nakon hranjenja. Kako se osjeća majka. Tek kada svi ti dijelovi sjednu na svoje mjesto, moguće je razumjeti što se zapravo događa.

I upravo je to najveća vrijednost stručne procjene.

Ne zato što postoji čarobno rješenje. Nego zato što tek nakon kvalitetne procjene mogu donijeti odluke koje imaju smisla baš za vas i vašu bebu.

Zašto internet često ne može dati odgovor na vaš problem

Jedno od najčešćih pitanja koje dobivam glasi:

“Možete li mi samo reći što da napravim?”

Voljela bih da je odgovor uvijek tako jednostavan. Ali dojenje ne funkcionira po principu gotovih recepata. Na primjer, dvije bebe mogu tijekom podoja proizvoditi isti zvuk “klikanja”. Jedna će trebati tek malu prilagodbu položaja. Kod druge će biti potrebno detaljnije procijeniti način sisanja, anatomiju usne šupljine ili druge čimbenike koji utječu na prijenos mlijeka.

Dvije majke mogu imati ragade. Kod jedne će problem nestati već nakon nekoliko podoja. Kod druge će ragade biti samo posljedica nečega što se događa puno dublje i što nije moguće prepoznati bez promatranja cijelog procesa.

Zbog toga isti savjet može jednoj obitelji pomoći, a drugoj potpuno odmoći.

To nije zato što je savjet bio loš. Nego zato što nije bio namijenjen njihovoj situaciji.

Na društvenim mrežama, forumima ili u grupama često ćete pronaći iskustva drugih roditelja. Ta iskustva mogu biti korisna kao podrška. Ali iskustvo druge majke nije dijagnoza vaše situacije. Ne postoje dvije potpuno iste priče. Zbog toga stručna procjena nije traženje univerzalnog odgovora. To je proces razumijevanja vaše priče.

I upravo zato kućna posjeta ima posebnu vrijednost.

U vašem domu moguće je promatrati dojenje u okruženju u kojem se ono zaista odvija, bez žurbe, bez pritiska i bez potrebe da se prilagođavate okruženju ili vremenu posvećenom podoju i razgovoru.

Za Zagreb nudim Kućnu posjetu kao uslugu koja se odvija u dogovoru sa vama. Za sigurno započinjanje dojenja, kao i njegov nastavak.

Javite mi se Viber porukom ako želite detalje na +385 977534898.

Tereza Kiš
savjetnica za dojenje

Objava Kućna posjeta – Zagreb pojavila se prvi puta na Super beba.

“Neke majke javljaju se već nekoliko dana nakon poroda jer osjećaju da nešto nije kako bi trebalo biti. Druge pokušavaju same pronaći rješenje tjednima ili mjesecima prije nego odluče zatražiti pomoć. Neke me kontaktiraju tijekom trudnoće kako bi se pripremile za dojenje, a neke kada je beba već navršila nekoliko mjeseci.”

Ne postoji prerano, ali ni prekasno vrijeme za stručnu procjenu.

Najvažnije je prepoznati trenutak kada osjećate da unatoč trudu više ne dobivate odgovore koji vam donose sigurnost.

Kada osjećate bol tijekom dojenja

Bol nije nešto što treba jednostavno prihvatiti kao sastavni dio dojenja. Istina je da u prvim danima može postojati prolazna osjetljivost, osobito dok se dojke prilagođavaju povećanoj proizvodnji mlijeka. Međutim, jaka bol, ragade koje ne zacjeljuju ili bol koja se s vremenom pojačava uvijek zaslužuju pažljivu procjenu. Pritom nije dovoljno samo pogledati bradavicu. Potrebno je razumjeti zašto je do oštećenja došlo.

• Je li riječ o načinu na koji beba prihvaća dojku?
• Prenosi li učinkovito mlijeko?
• Postoji li napetost tijekom podoja?
• Pokušava li majka nesvjesno zaštititi bolnu dojku pa pritom mijenja položaj?
• Jesu li se tijekom vremena razvile kompenzacije koje dodatno otežavaju dojenje?

Tek kada razumijemo uzrok, možemo očekivati da će se problem dugoročno riješiti.

Kada niste sigurni dobiva li beba dovoljno mlijeka

Ovo je jedna od najčešćih briga s kojom se roditelji susreću. Ponekad je razlog sporije napredovanje. Ponekad učestali podoji. Ponekad plač nakon hranjenja. Ponekad osjećaj da su dojke “mekše nego prije”.

Vrlo često upravo tada roditelji počinju tražiti znakove na internetu.

• Koliko podoja treba imati?
• Koliko minuta treba sisati?
• Koliko mokrih pelena treba biti?

Sve su to korisne informacije, ali nijedna od njih sama po sebi ne daje odgovor. Procjena količine mlijeka ne temelji se na jednom znaku. Ona nastaje povezivanjem više informacija koje zajedno pokazuju prenosi li beba dovoljno mlijeka i razvija li se očekivanim tempom. Upravo zato nije odgovorno zaključiti da majka ima premalo mlijeka samo zato što je beba nemirna ili se želi često dojiti. Jednako tako nije odgovorno pretpostaviti da je sve u redu bez cjelovite procjene.

Kada beba odbija dojku

Odbijanje dojke jedna je od situacija koja roditeljima izaziva mnogo zabrinutosti. Posebno kada je beba do tada sisala bez većih poteškoća. Razlozi mogu biti vrlo različiti.

• Ponekad je riječ o prolaznoj razvojnoj fazi.
• Ponekad o promjenama u ritmu hranjenja.
• Ponekad o zdravstvenom stanju bebe ili majke.
• Ponekad o promjenama u načinu hranjenja koje su se dogodile postupno i gotovo neprimjetno.

Važno je ne donositi zaključke unaprijed. Cilj procjene nije pronaći jedan odgovor, nego razumjeti što se promijenilo i kako pomoći da se dojenje nastavi ako je to želja obitelji.

Kada se čini da je beba stalno na dojci

Vrlo često čujem rečenicu:

“On/ona cijeli dan želi sisati.”

Ponekad je to potpuno očekivano ponašanje. Ponekad je znak da beba pokušava nadoknaditi ono što tijekom pojedinog podoja nije uspjela prenijeti. Ponekad je riječ o potrebi za blizinom, a ne za hranom. Ponekad se istovremeno događa više različitih stvari.

Bez promatranja cijelog obrasca hranjenja bilo bi neodgovorno reći roditeljima da je sve normalno ili da nešto nije u redu. Upravo zato tijekom kućne posjete promatram mnogo više od trajanja jednog podoja.

Kada se suočavate sa zastojem mlijeka ili mastitisom

Bolna dojka, crvenilo, otvrdnuće ili povišena temperatura zahtijevaju pravovremenu procjenu. Osim što je važno ublažiti tegobe, potrebno je pokušati razumjeti zašto su se one pojavile.

• Je li riječ o promjenama u ritmu hranjenja?
• Je li došlo do prepunjenosti dojki?
• Postoje li poteškoće u prijenosu mlijeka?
• Može li se nešto promijeniti kako bi se smanjila mogućnost ponavljanja problema?

Rješavanje trenutnih simptoma važno je jednako kao i pokušaj da se prepozna njihov uzrok.

Kada želite dojiti, ali ne znate kako dalje

Nisu sve kućne posjete vezane uz problem.

Ponekad roditelji jednostavno žele sigurnost. Žele potvrditi da dojenje dobro napreduje. Žele se pripremiti za razdoblje intenzivnijeg rasta, tj skokova u razvoju. Žele znati kako organizirati izdajanje prije povratka na posao. Žele razgovarati o kombiniranom hranjenju. Žele plan za postupno odvikavanje od noćnih podoja.

Takve su posjete jednako vrijedne. Ne zato što rješavaju problem, nego zato što često spriječe da se problem uopće razvije.

Što je cilj kućne posjete?

Kada roditelji prvi put dolaze u kontakt s ovom uslugom, često očekuju da će cilj biti “popraviti dojenje”. Ja na to gledam drugačije. Cilj kućne posjete nije popraviti jedan podoj. Nije pronaći jednu tehniku. Nije promijeniti jedan položaj.

Pravi cilj jest razumjeti zašto se određena situacija događa i pomoći obitelji da donosi sigurne odluke i nakon što posjeta završi.

Želim da nakon našeg susreta ne ostanete kući s popisom uputa koje ćete pokušati zapamtiti. Želim da razumijete vlastitu situaciju. Da znate što promatramo. Zašto nešto mijenjamo. Što očekujemo da će se dogoditi tijekom sljedećih dana. Koji su znakovi napretka. A kada je potrebno ponovno procijeniti situaciju. Jer kada roditelji razumiju proces, nestaje velik dio nesigurnosti. I upravo to smatram jednom od najvećih vrijednosti stručne podrške.

Nije riječ samo o informacijama. Riječ je o jasnoći. O osjećaju da konačno razumijete što se događa. I da znate kojim putem dalje krenuti.

Ako se prepoznajete u nekoj od ovih situacija, ne morate prvo čekati da problem postane veći. Kućna posjeta omogućuje da se situacija procijeni u vašem stvarnom okruženju i da dobijete jasan plan što dalje.

Tereza Kiš
tvoja savjetnica za dojenje
Viber poruke na: +385 97 7534898

Objava U kojim situacijama kućna posjeta savjetnice za dojenje može biti najbolji izbor? pojavila se prvi puta na Super beba.

Ovaj savjet jako često dolazi od strane prijatelja, porodice, mamećih grupa… 

Uskraćivanje noćnih podoja, bebi mlađoj od 6 mjeseci, predstavlja veliki problem za bebin pravilan rast i razvoj.

Koji su to štetni uticaji na bebu?

• Potreba za hranom – Kapacitet bebinog stomačića je mali i iz tog razloga beba ima potrebu sisati često. Uskraćivanje podoja logično vodi ka gladi, ona vodi ka slabom napredovanju i određenom stepenu neuhranjenosti. A sve to zajedno utiče i na još lošije bebino spavanje.
• Rast i razvoj – Bebe u prvim mjesecima rastu jako brzo, a za taj njihov rast i razvoj neophodno je da redovno dobijaju dovoljno kvalitetnih sastojaka iz maminog mlijeka. Podoji na zahtjev bebe, pogotovo preko noći, pomažu bebi da postiže očekivan stupanj rasta i razvoja. Ne zaboravite da se od bebe očekuje da u prvih 6 mjeseci duplira svoju težinu sa rođenja, a to nije mala stvar.
• Utjeha i povezivanje – Podoji ne predstavljaju samo način hranjenja. Oni su također i utjeha i način povezivanja sa mamom. Emocionalna povezanost pomaže bebi da se osjeća udobnije, sigurnije, opuštenije, a ujedno pomaže i boljem spavanju. Znate da postoji izreka da bebe rastu dok spavaju ili da su “porasle preko noći”.
• Uspostavljanje obrazaca spavanja – Bebe same uče kako da uspostave svoj cirkadijalni ritam, a taj proces učenja se dešava kroz redovna hranjenja i spavanja. Beba mora biti svjesna da će dobiti hranu kada joj treba i da će se moći opustiti i spavati kada joj organizam to signalira. Ovo se sve postiže kroz prethodno pomenute tačke. Svako remećenje ovog ritma dovodi posljedično do problema sa spavanjem kod bebe i do povećanog nivoa stresa. Samim tim i slabijeg razvoja.
• Razvoj probavnog trakta – U prvim mjesecima bebin probavni trakt se još uvijek razvija, sazrijeva. Redovni podoji pomažu bebi da taj proces teče uredno.
• Stres i uznemirenost – Ako je beba imala uredne noćne podoje, a onda se oni naglo ukinu, ovo sigurno kod djeteta dovodi do povećanog stepena stresa i uznemirenosti. Beba koja je uznemirena i pod stresom ne može uredno ni zaspati ni spavati.

Važno je napomenuti da potrebe beba za noćnim podojima blago variraju. Zavise puno od djetetove starosti, tjelesne težine, zdravstvenod stanja, skokova u razvoju itd. 

Pa dobro ali kada ukinuti noćne podoje?

Ne brinite doći će i taj momenat. Polako ćete se vremenom učiti kako odvajati podoje od uspavljivanja kako bi se pomoglo djetetu da se uspava bez dojke u ustima… ali to je druga priča koja zaslužuje svoj tekst. I koja traži i određenu starost i zrelost djeteta.

Tereza Kiš
tvoja savjetnica za uspješno dojenje
urednica sajta Superbeba

Objava Ukini mu noćne podoje, bolje će spavati (za bebe mlađe od 6 mjeseci) pojavila se prvi puta na Super beba.

Najbolji i najefikasniji način vračanja bebe na dojku je korištenjem sistema za relaktaciju.

Zašto? Jer on omogućuje:

• bebi da ostaje na dojci i nastavlja sa sisanjem,
• uči i vježba sisati – dojenjem,
• majka uči dojiti svoju bebu – dojenjem,
• beba dobija mlijeko iz dojke i sistema istovremeno potičući stvaranje novog mlijeka,
• povećanje šansi da beba uspješno savlada dojenje (što nije slučaj kada se dohranjuje bočicom),
• zadržavanje bliske fizičke i emocionalne veze majke i djeteta, jer dojenje je više od samog mlijeka.

Kako postaviti bebu na sistem za relaktaciju?

Postoje dva načina:

1. Za vrijeme podoja – cjevčica se postavlja kada je beba već na dojci.
2. Prije podoja – cjevčica se stavi na dojku u ravnini s bradavicom, a zatim se beba postavi na dojku.

Na što obratiti pažnju kod položaja bebe?

• Bebina brada treba dodirivati dojku, ali nos ne smije biti pritisnut.
• Donja usna treba obuhvatiti veći dio areole od gornje.
• Beba treba biti okrenuta cijelim tijelom prema majci.

Evo jednog snimka na kom se pokazuje kako beba sisa uz sistem za relaktaciju.  U ovom slučaju je sistem uveden kada je beba već na dojci i sisa. Naravno, ne trebam ni napominjati, da morate voditi računa o položaju u kom je beba i o njenoj sigurnosti. Nemojte molim Vas da Vam beba ispadne jer niste pazile

Pogledajte ga pa se vratite na komentare koje sam ispod napisala:

Video snimak i komentar: dr Jack Newman

Što gledati u video snimku?

• Tkivo dojke je razvučeno tako da se vidi kut bebinih usta.
• Lagano nagnut položaj bebe omogućuje da se cjevčica uvede u usta.
• Cjevčica se postavlja u kut usana, blago prema gore, prema nepcu.
• Ako mlijeko teče, a beba ne guta – nešto nije u redu.
• Kompresije se rade samo dok dijete aktivno siše, a ne kada mlijeko ne teče. Kod sistema za relaktaciju često nisu ni potrebne.
• Pomicanje cjevčice (npr. u 21. sekundi videa) odmah poboljšava sisanje – beba počinje gutati.
• Kada mlijeko krene brže, beba reagira (otvara oči, postaje aktivnija). Tek rođene bebe se lako uspavaju kada mlijeko ide sporije, iako nisu site.
• Ispravnim postavljanjem dojke i cjevčice hranjenje ne traje duže nego bočicom.

Primijetite i u 1:18 minute videa – mala promjena položaja tijela bebe dodatno poboljšava sisanje.
Ako se pojavi mlijeko u kutu bebinih usta (oko 1:55 minuta), to znači da je beba skliznula ili se cjevčica pomaknula. Vraćanjem na mjesto sve se vraća u normalu.

Hranjenje s improviziranim sistemom

Ako ne možete kupiti fabrički napravljen sistem, moguće ga je improvizirati.
Primjer: korištena bočica, duda (cuclica) i cjevčica iz seta za infuziju. Pogledajte primjere na fotografijama (foto: Lana Đorđević).

Ako trebate pomoć savjetnice za dojenje, kliknite ovdje za više informacija.

Objava Dohrana uz sistem za relaktaciju – pravilno korištenje pojavila se prvi puta na Super beba.

Često se dešava da u vrijeme izlaska zubića, beba počne gristi mamu ili za vrijeme podoja žvakati bradavicu. Pošto su desni u vrijeme prije nicanja zubića otečene, crvene i bolne, beba pokušava na sve načine ublažiti tu svoju muku. Zbog toga se dešava da počne drugačije prihvatati dojku i ponovo se počnu dešavati oštećenja bradavica tj stvaraju se ranice na bradavicama. Ono što je najbolje je, kada primjetite da beba ima ovaj problem, jednostavno odete sa bebom do dječijeg stomatologa (zubara).

Nije potrebno da beba ima zube koji su izašli za ovakvu posjetu. Stomatolog će vas najbolje posavjetovati je li je potrebno uzeti neki od preparata kojih ima po apotekama i koji konkretno odgovara vašoj bebi ili ne. Ovi preparati služe da se bebi smanji iritacija desni, otok, svrab i bol.

Šta dalje…

Beba za vrijeme aktivnog podoja ne može ugristi dojku!

U trenutki kada beba ugrize majku to je znak da podoj NIJE u toku, i da je beba plitk uzela dojku u svoja usta. Pravi položaj usta na dojci, za aktivan podoj, je kada je bradavica duboko u bebinim ustima.

Prva reakcija mame na ujed je da bebi istrgne dojku iz usta ali pazite jer to može da nanese veću štetu od samog ugriza. Pokušajte da budete smireni koliko god je moguće. Pokušajte ako je ikako moguće da u takvom trenutku umjesto skidanja sa dojke pokret bude na suprotnu stranu, ka sebi. Primicanjem bebe što bliže sebi na kratko, dojka će djelom zatvoriti bebin nosić i bebina instinktivna reakcija je otvaranje usta, kako bi udahnula vazduh. Na ovaj način beba će ispustiti dojku iz usta. Bebe su jako osjetljive na i najmanji nedostatak vazduha u smislu reagiranja. Neke mame na ujed reaguju tako što prstom zapuše bebin nosić da bi beba zinula i ispustila dojku.

Šta raditi ako beba često grize majku?

• Posvetite bebi punu pažnju za vrijeme podoja. Kontakt očima i mamina pažnja će odvratiti bebu od grickanja ali će dati mami vremena da prepozna trenutke kada beba postaje manje zainteresovana za sisanje i kada se povećava šansa za novi ugriz.
• Naučite da prepoznate kraj podoja. Većina ugriza se dešava na samom kraju podoja. Nemojte dojiti duže nego što dijete želi. 
• Ne tjerajte bebu da sisa. Ukoliko se beba koprca, prevrće ili gura mamu od sebe to je siguran znak da nije gladna i da nema potrebe da joj se nudi dojka.
• Obratite posebnu pažnju na zauzimanje dobrog položaja za dojenje kao i na način kako beba prihvata dojku. Ukoliko se udobno namjestite i potrudite da beba lijepo prihvati dojku ustima, mnogo su manje šanse da će pokušati da vas ugrize. Ukoliko imate veće dojke potrudite se da ih pridržavate odozdo sa slobodnom rukom da bi beba mogla što bolje da prihvati dojku.
• Ukoliko je beba zaspala nježno je skinite sa dojke. Ugurajte nježno vrh svog prsta u ugao bebinih usta. Na ovaj način popustiće vakum u bebinim ustima i što je još važnije, ukoliko beba u snu pokuša da zadrži dojku u ustima gricnuće mamin prst, a ne bradavicu što je neuporedivo manje bolno.

I ne samo to…

• Održavajte vašu količinu mlijeka obilnom. U prvih šest mjeseci mamino mlijeko je osnovna hrana za svaku bebu. Dešava se ako se kod mame smanjila količina mlijeka da beba hoće i zbog toga ugristi, mada je to rijetko slučaj. Uvođenje naglo veće količine druge hrane ili flašice sa vodom ili sokom može uticati na brzo smanjenje količine mlijeka u dojkama.
• Neka dojenje bude ugodno, opušteno i prijatno vrijeme posvećeno bebi. Neke bebe su osjetljive i osjećaju svaku maminu uznemirenost zato pokušajte koliko je to moguće da se opustite za vreme podoja. To će pomoći vašem tijelu da mlijeko lakše krene. Pustite prijatnu muziku, udahnite duboko i ako treba legnite sa bebom u blago zamračenu prostoriju bez previše svjetla.
• Pohvalite bebu onda kada vas ne grize. Pozitivne riječi kao što su: divna bebo mamina, dobra devojčice i sl…, kao i osmjeh, dodir, poljubac… sve to predstavlja nježan način da se beba nauči da mama cijeni vrijeme provedeno sa svojom bebom. Sva ta pažnja utiče pozitino na bebino ponašanje za vrijeme podoja.

Ako je beba uporna i i dalje grize dojku za vrijeme podoja… šta onda?

Ukoliko je beba uporna i ne pomaže metoda primicanja bebe na dojku, kao ni zatvaranje nosića pokušajte onda drugačije:

• Prekinite podoj bebi je mozda interesantna vaša reakcija na ujed. Prekidom podoja neće doći u iskušenje da ugriz odmah ponovi.
• Ponudite bebi odgovarajuću igračku (grickalicu) da nju grize. Ponudite je odmah nakon ujeda ili ukoliko je do ujeda zamalo došlo. Na ovaj način bebi dajete signal da ne treba da grize maminu dojku vec igračku.
• Spustite bebu u krevetac ili gde je već sigurna (pod, ogradica…) Ukoliko želite možete i na ovaj način dati bebi do znanja da svaki ružan postupak (poput ugriza majke koju to boli) automatski dovodi do posljedice. Poslije par trenutaka uzmite bebu ponovo i nastavite sa podojem.
• Držite svoj prst blizu ugla usne bebe dok sisa jer neke bebe vole da drže dojku u ustima čak i kada okreću glavu u stranu, privučeni nečim (najšešće zvukom). Na ovaj način ukoliko beba krene okrenuti glavu u stranu i povrijedi maminu dojku pokret će prouzrokovati ispadanje dojke iz bebinih usta. Vrlo brzo će beba povezati da naglim okretanjem glave gubi dojku iz usta i posljedica svega će biti to da će se potruditi da ostane skoncentrisana na sisanje, a ne na okolinu.

Nijedna beba ne grize mamu iz zle namjere. Bebi rastu zubići i ona mora da nauči da sisa sa njima, a to se uglavnom nauči probanjem i greškama, tačnije ispravljanjem grešaka. Pomognite joj.

SAVJET PLUS: Ukoliko stomatolog utvrdi da je potrebno bebi nanositi neki od gelova za smirenje upale i bola, obavezno pročitajte uputstvo o tome koliko često se gel nanosi i u kom momentu.  Ukoliko ne koristite gel pokušajte bebi rashladiti desni pred podoj.

Tereza Kiš
savjetnica za dojenje
urednica sajta www.superbeba.com

Potrebna Vam je pomoć savjetnice? Kliknite za više informacija

Objava Zubići – beba grize bradavicu za vreme podoja pojavila se prvi puta na Super beba.

Zašto nastaviti s dojenjem?

• • Emocionalna sigurnost: Dojenje pruža sigurno utočište djeci rane dobi dok prolaze kroz velike emocije i nova iskustva.¹
  • Odgojni alat: Dojenje je praktičan način za umirivanje i pružanje podrške djetetu. Može pomoći kod napadaja bijesa (tantruma), smirivanja, uspavljivanja i izazovnih trenutaka.
  • Utjeha tijekom promjena: Dojenje može djelovati umirujuće u razdobljima promjena rutine, kao što su polazak u dječji vrtić, putovanja ili dolazak novog brata ili sestre.¹
  • Ponovno povezivanje nakon razdvojenosti: Mnoge majke smatraju da je dojenje koristan način za ponovno povezivanje s djetetom nakon razdvojenosti bilo zbog posla ili studija.
  • Praktičnost: Nema potrebe za pripremanjem bočica ili međuobroka kada ste van kuće. 
  • Podrška tijekom bolesti: Kada je vaše dijete bolesno ili odbija drugu hranu, dojenje ga može održati hidriranim i nahranjenim.
  • Podrška pri spavanju: Mnogi roditelji primjećuju da dojenje pomaže djeci rane dobi da se opuste i utonu u san.
  • Kulturne ili osobne vrijednosti: Za neke je obitelji dojenje dio njihove kulturne prakse ili osobne filozofije odgoja.

Što kažu stručnjaci?

• • Nacionalno vijeće za zdravlje i medicinska istraživanja (NHMRC) preporučuje dojenje onoliko dugo koliko majka i dijete to žele, čak i nakon uvođenja krute hrane.²
  • Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) predlaže dojenje najmanje do druge godine života.³
  • Antropološka istraživanja pokazuju da je prirodna dob za prestanak dojenja kod ljudi između 2,5 i 7 godina, stoga je nastavak dojenja djeteta rane dobi potpuno u granicama normalnoga.⁴

Prehrana koja je i dalje važna

• • oko trećinu njihovih dnevnih energetskih potreba
  • gotovo polovicu njihovih bjelančevina/proteina
  • više od trećine njihovog kalcija
  • tri četvrtine njihovog vitamina A
  • više od tri četvrtine njihovog folata
  • skoro sav njihov vitamin B12
  • oko 60 % njihovog vitamina C

Imunitet i zaštita nakon dojenačke dobi

• • Gastrointestinalnih,¹⁰ respiratornih¹¹ i upala uha¹²
  • Leukemije¹³
  • Malokluzija (nepravilnog zagriza)¹⁴
  • Prekomjerne tjelesne težine i pretilosti¹⁵
  • Nižeg kvocijenta inteligencije (IQ)¹⁶

Kako nastavak dojenja pomaže majkama

• • Raka dojke¹⁷
  • Raka jajnika¹⁸
  • Dijabetesa tipa 2¹⁹
  • Visokog krvnog tlaka, bolesti srca i moždanog udara²⁰

• • Mnoge majke smatraju da im dojenje pomaže da se osjećaju blisko i povezano sa svojim djetetom, osobito u razdobljima promjena ili nakon razdvojenosti.
  • Dojenje može biti izvor utjehe i umirenja kako za vas, tako i za vaše dijete.
  • Kada vaše dijete sisa, hormoni pomažu u stvaranju i otpuštanju mlijeka. No, jeste li znali da oni također djeluju na vaše tijelo tako što smanjuju stres, snižavaju krvni tlak i pomažu vam da se osjećate smirenije?²¹
  • Neke majke navode da im dojenje daje osjećaj samopouzdanja i zadovoljstva, znajući da podupiru zdravlje i razvoj svog djeteta.

Kako se razlikuje dojenje djeteta od dojenja bebe?

• • Djeca rane dobi mogu dojiti brzo i rjeđe, ili ponekad učestalije.
  • Mogu dojiti u novim položajima ili biti aktivnija tijekom podoja.
  • Možda ćete morati pronaći udobne načine držanja vašeg djeteta koje raste.

Suočavanje s pitanjima okoline

Objava Dojenje nakon prve godine – “produženo” dojenje pojavila se prvi puta na Super beba.

Objava “Vaš rad pratim još od rođenja prvog djeteta” pojavila se prvi puta na Super beba.