Ovaj put oblast mojih vizija i djela biće nešto potpuno drugačije. Pisaću o nečemu što nema šanse da u svom sadašnjem formatu doživim. Prosto – moja hromozonska garnitura, u ovoj inkarnaciji, to mi definitivno neće omogućiti. Zašto? Pa zato što je moja dojka bez funkcije. Moja dojka nema mlijeka, jer jadno muško sam ja. Ako ste se zapitali čemu uopšte sisa služi jadnom muškarcu evo i to ću vam reći. Dakle, svi smo bili žene u svojoj embrionskoj suštini. U stvari svi svoj razvoj započnemo kao žene, a tek nekada, oko šeste sedmice razvoja, u slučaju da vas je napravilo tako da posjedujete Y hromozom, počinje diferencijacija pola, testosteron se aktivira, ali sise ostaju. Šokirani ste? E pa i ja sam bio kada sam tu istinu spoznao. Zato, dragi moj muški sapatniče, svaki put kada te pohodi šovinizam i želja za nipodaštavanjem ženskog prinicipa, pogledaj svoje sise i sjeti se mojih riječi – Mogao si biti žena, s tim u vezi poštuj iste, a bome i svoj embrionski pčetak, jer čovjek koji ne poštuje svoje korjenje obično je ništavilo.
Dakle – Dojenje. Ako se opet pitate zašto odgovoriću vam – Moja premudra žena i vizionarka, kroz vlastito iskustvo došla na ideju da učini nešto za sebe i za druge majke u Banjaluci. U skolpu posla koji smo pokrenuli došla je na ideju da otovri Bubsi Beba – Kutak za dojenje. Imamo dvoje djece, i oboje djece su odrasli a drugo bome još uvijek raste na njenom miljeku. Ko je ispunio svoju biološku funkciju tipa razmnožavanje, a živi u zajednici tipa bračnoj, sigurno je bio u prilici osjetiti svu blagodet i problematiku istog. Bez obzira na pol. Žene, naravno, na teži način a mi, jadni muškarci, puki posmatrači – kao kolateralna šteta ženskoga pola i bola.
[wp_ad_camp_1]
Dok bejah mlad i bez spoznaje mislio sam da je dojenje rutinska stvar, ako me razumijete. Dijete zaplače, majka ga sisom posluži i sve super. Avaj, ispade da ni u ovoj oblasti bez muke nema nauke. Proces da se uspostavi normalno, svakodnevno i bezbolno dojenje ne dešava se odmah. Svojim očima gledao sam golgotu voljenog bića koje se nesebično žrtvovalo da bi naši mladunci dobili pravu stvar od samog početka – majčino mlijeko! Znajte da milijeg zvuka od bebe koja u noći spokojno sisa prosto nema. Šta da vam kažem, senzibilan sam, brak mi utiče na nivo testosterone, žena u meni se rumeni.
Problematika dojenja je dvostruka. Oraganska i društvena. Organska u smislu da ga prate bolovi, upale, otoci, čvorići, regade, suze, bol u leđima. Društvena – ako ste majka koja doji, onda se vršenje istog zna pretvoriti u pravu dramu. Od porblema sa mjestom, preko problema sa djetetom koje nekada ne zna da li hoće da sisa ili samo malo da se sa sisom pomazi i iskulira, do raznih pogleda, znatiželjenih, prijekornih, ili ne daj bože pogleda koje upućuju razni manijaci, voajeri. Iskreno, divim se ženama obzirom šta ih sve u životu snalazi. Kako je moja žena više puta iskusila te problematike, a po prirodi je istinski vizonar, došla je na ideju da okviru Bubsi Beba radnje otvorimo prvi Kutak za dojenje. Mjesto gdje će sugrađanke, a bome i ostale majke koje se nađu u Banjaluci imati priliku da se na miru konektuju sa svojim mladunčetom-sladunčetom i opušteno mu daju tečnost koja život znači. S tim u vezi a sa željom kutak zaživi punom parom, došla je na ideju da uradimo i Konferenciju o dojenju, prvu te vrste i takvog koncepta u Banjaluci. Datum održavanja bio je 07.04.2014. godine. Bilo je više izlagača koji su govorili o ovoj važnoj temi. Bez obzira što smo “privatno preduzetništvo” želja nam je da se od samog početka profilišemo I kao društveno odgovrni i da vlastitim primjerom i u skaldu sa mogućnostima pružimo svoj doprinos za dobrbit zajednice i društva uopšte. Mali je korak za svijet, ali ako bude više nas sa malim koracima onda je to već nešto. Možda jednom i obzbiljno prohodamo.
Važno je znati i ovo – Čita moja žena razne literature i onda mnoge pametne stvari spoznaje. Dođe ona nakon jedne od mudrosti koja ju je ispunila i kaže meni: “Sada shvatam zašto je svijet u problemu, čemu tolika pomama za sisama kod sirotih muškaraca. Nisu vas majke dovoljno dojile, pa ste, jadni ostali uskraćeni i zato se sada zlopatite i blenete kad god imate priliku. Eto, sada i ti znaš, ali bez obzira što te mater nije dovoljno dojila, nemoj da bleneš u tuđe sise kada samnom kroz grad prođeš izgledamo: Ti kako idiot, a ja kao jadnica. Jasno.”
“Da draga, shvatio sam sve, blejanje nije dobro za mene, tj. Za nas.”
“Hvala”, reče i završi sa izjavom.
Zaključak – da bi svijet bio bolje i relaksiranije mjesto, majke treba da doje i da se istog ne boje.
Mlijekom za bolji svijet bez komplesa – Bubsi Beba– izguglajte nas.
Živili.
Đurica Štula (Grof Đuraz)
