Ovo izdanje Breastfeeding medicine je posvećeno istraživanjima sastava majčinog mlijeka. Kao kada skidate sloj po sloj luka, tako svako novo istraživanje ljudskog mlijeka baca svijetlo na njegovu složenost.
Dok sve više učimo o mnogostrukim nijansama u sastavu našeg mlijeka presudno je prepoznati da ne postoji “najbolji” recept za ljudsko mlijeko. Kao što je Elizabeth Quinn primjetila: “Biološke razlike u mlijeku ne predstavljaju razliku u kvalitetu – nema tu siromašnog i bogatog mlijeka – radi se o prilagođenosti sastava u skladu sa specifičnom populacijom.”
Mlijeko sisara je više od hrane; mlijeko objedinjava fiziologiju majke i dijeteta. Ova integracija nije nešto jedinstveno samo za sisare. Power i Schulkin pojašnjavaju da se kod ptica i reptila, skladišteni u žumancetu jaja, nalaze signali koji pomažu mladuncima do izlijeganja1. Mlijeko kao prenosnik poruke ima svoje porijeklo starije od 250 miliona godina, u sinapsama iz kojih se stvarala tečnost koja je štitila jaja od štetnih uticaja. Kazein, ključna amino kiselina koja se nalazi u mlijeku, evoluirala je prije 170 miliona godina, i nalazimo je kod monotrema, torbara i sisara.
Povezivanjem majke sa mladunčetom, nakon rođenja preko dojenja, fundamentalno se mijenja njegov razvoj. Pored ugljenih hidrata, masti, vitamina i minerala, mlijeko daje i specifičnu imunološku zaštitu kao i određene hormone koji utiču na ponašanje i razvoj. Mlijeko svake majke pojedinačno je “lično, dinamično, aktivno i strukturirano”.2
Varijacije u sastavu mlijeka ukazuju na različite istorijske potrebe među vrstama. Foke koje se rađaju na santama leda doje svega 4 dana; njihovo mlijeko ima u svom sastavu 56% masti, omogućavajući ultrabrz prenos energije svojim mladuncima.3 Suprotno tome, fiziološka laktacija kod ljudske vrste traje godinama, a u našem mlijeku nalazi se 3,7% mliječne masti.4 Naše mlijeko se takođe razlikuje od mlijeka ostalih sisara po količini imunih faktora, možda zbog teškog tereta infektivnih bolesti koje su povezane sa razvojem agrikulture, stalnih staništa i visokog nivoa naseljenosti.4 Kroz sav taj proces prilagođavanja, naše mlijeko, kao vrste, ima poseban sastav.
Ne samo da sastav mlijeka varira među vrstama, ono varira i među stanovništvom. Imunitetne komponente mlijeka između ljudi iz urbanih sredina, sela, ljudi koji žive u planinskoj ili nizijskoj oblasti, se razlikuju i ukazuju na to koliko je sastav mlijeka prilagođen okruženju u kom žive majka i dijete.5 Najveće su razlike u urođenom imunitetu, sa povećanim količinama imuno globulina A, kod majki koje su bile izložene većoj količini patogena.
Mlijeko se takođe suptilno razlikuje među ženama u zavisnosti od nasleđa generacija prije nje. U istraživanju filipinskih žena, praćenog od djetinjstva, težina majke bila je povezana s razlikama u nivoima faktora rasta u majčinom mlijeku koje je proizvodila za svoje dojenče 6 prenoseći signale iz vlastite istorije života svom potomstvu.
Ove razlike u nivoima hormona utiču na razvojnu putanju dijeteta i ponašanje. U svom istraživanju rezus makaki majmuna, Hinde i saradnici, utvrdio je da glukokortikoidi iz mlijeka utiču na rast i temperament potomaka.7 Veći nivo glukokortikoida u mlijeku je direktno uticao na veće dobijanje na težini ali i veću nervozu kod dijeteta. Nagađajući da u ta djeca veću količinu glukokortikoida koristila za rast umjesto za istraživanje. Ovaj efekat je varirao u zavisnosti od pola dijeteta.
Quinn je zabilježio I da su ljudi geografski najrasprostranjenija vrsta primata. Mi preživljavamo i odgajamo mladunce, zahvaljujući prilagodljivosti majčinog mlijeka, u nevjerovatno širokom spektru uslova za život.
Ovaj kontekst je jako važan za razmatranje jer komercijalne kompanije promovišu dodatke ishrani i praškove koji “poboljšavaju” ili “ispravljaju” sastav majčinog mlijeka. Sve dok nastojimo dekodirati komponente ljudskog mlijeka, moramo voditi računa da je cjelina zapravo veća od zbira njegovih dijelova.
—Alison Stuebe, MD, MSc President, Academy of Breastfeeding Medicine
* astuebe. Tweet: Biological differences in milk are not differences in quality. In: astuebe, ed. Biological differences in milk are not differences in quality—it’s not rich milk or poor milk—it’s how milk is tailor-made for the context of specific populations @Quinnanthrowman #SupplyingTheEvidence #ABA19; 2019.
Reference
- 1. Power ML, Schulkin J. Maternal regulation of offspring development in mammals is an ancient adaptation tied to lactation. Appl Transl Genom 2013;2:55–63. Crossref, Medline, Google Scholar
- 2. Hinde K, German JB. Food in an evolutionary context: Insights from mother’s milk. J Sci Food Agric 2012;92:2219–2223. Crossref, Medline, Google Scholar
- 3. Oftedal OT. The adaptation of milk secretion to the constraints of fasting in bears, seals, and baleen whales. J Dairy Sci 1993;76:3234–3246. Crossref, Medline, Google Scholar
- 4. Power ML, Schulkin J. Milk: The Biology of Lactation. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 2016. Google Scholar
- 5. Klein LD, Huang J, Quinn EA, et al. Variation among populations in the immune protein composition of mother’s milk reflects subsistence pattern. Evol Med Public Health 2018;2018:230–245. Medline, Google Scholar
- 6. Kuziez D, Harkey J, Burack S, et al. Maternal birth weight is associated with milk epidermal growth factor in Filipino women. Am J Hum Biol 2020;e23403. Medline, Google Scholar
- 7. Hinde K, Skibiel AL, Foster AB, et al. Cortisol in mother’s milk across lactation reflects maternal life history and predicts infant temperament. Behav Ecol 2015;26:269–281. Crossref, Medline, Google Scholar
Izvor: https://www.liebertpub.com/doi/10.1089/bfm.2020.29164.ams
