Uvod
Normalna trudnoća traje 9 mjeseci, tj. između 38 i 42 gestacijska tjedna. Ako se beba rodi prije 37. tjedna trudnoće, naziva se NEDONOŠČE. Takva djeca čine 5-10% novorođenčadi. Postoje brojni faktori rizika koji mogu uzrokovati prijevremeni porod, ali još uvijek nije utvrđeno zašto neke žene, u nekim ili svim svojim trudnoćama, imaju sklonosti prema prijevremenom porodu.
Rizični faktori:
- ako ste već prije rodili nedonošče, šansa vam je 20-40% da će se i sljedeća trudnoća završiti prerano
- mnogostruka trudnoća (duplići, triplići itd.). Rizik raste s brojem dodatnih bebača
- odljuštenje placente i/ili placenta previa uzrokuju krvarenje, što opet vodi k preranom porodu
- posjedovanje previše (polyhydramnios) ili premalo (oligohydramnios) amnionske tekućine
- infekcije tokom trudnoće, pogotovo ako se one rašire na uterus ili placentu
- dijabetes
- visoki krvni pritisak
- pušenje ili droge
- fizički oblik maternice
- ako ste prethodnu trudnoću pobacili u 2. tromjesječju
- problemi s fetusom (infekcije, slabi rast itd.)
U slučaju prijevremenih trudova bit ćete smješteni u bolnicu i bit će vam davani lijekovi za zaustavljanje trudova (Prepar intravenozno), ovisno o tjednu trudnoće vršit će se serklaža, antibiotici u slučaju infekcije i tekućina u slučaju dehidracije. U većini slučajeva ti su postupci dovoljni da zaustave prijevremeni porod. U slučaju potrebe dat će vam injekciju za razvoj bebinih pluća (za trudnoću ispod 34 tjedna).
No, ponekad ni to nije dovoljno (što je suđeno, suđeno je). Ako ikako možete birati, čim osjetite prijevremene trudove, smjestite se u bolnicu koja ima odjel za intenzivnu njegu (NICU). Za tek rođenu bebu je bolje da ne bude premještana u drugu bolnicu (opasnost od infekcija itd.).
Današnja medicina omogućava da bebe rođene poslije 24-25 gestacijskih tjedana mogu preživjeti iako će boraviti dosta dugo u NICU-u.
Faktori koji određuju šanse preživljavanja su:
- starost djeteta
- spol (curice su otpornije)
- težina (što teže to bolje)
- razvijenost pluća i ostalih organa
- što manje medicinskih problema (infekcije, malformacije)
- genetski kod itd.
Veoma je važno imati na umu da će gotovo dvije trećine preživjele nedonoščadi poslije imati male ili uopće neće imati problema.
Prvi dani, boravak u Nicu
Nakon prvog šoka preranog rođenja vašeg mališana, trebate se pripremiti (koliko god je to moguće) da će možda prvi dani vašeg djeteta biti njegova borba za život, a vaša borba živaca. Najgori osjećaj koji obuzima roditelje je BESPOMOĆNOST – gledate tako maleno biće, gotovo vam je nevjerojatno da je živo, a tako veliki zadatak je priroda stavila pred njega – ostati živ. Da ne poludite, najbolje je da se što više informirate o njegovom stanju, komplikacijama koje mogu nastati, te da sa svakim pričate, pričate… Pri tome ne mislim da jadikujete i tražite sažaljenje od svoje okoline, nego da tražite razumijevanje i podršku. Informacije možete dobiti od liječnika i, ako ste u mogućnosti, na Internetu je obilje informacija, uglavnom na engleskom jeziku. Samo u tražilicu upišite pojam «premature» i preplavit će vas informacije. Nažalost, knjige o njezi djeteta koje postoje na našem tržištu neće vam pomoći jer nisu opisani takvi slučajevi ili, u najboljem slučaju, samo u nekoliko redaka. Ako ikako možete, potražite psihološku pomoć (teoretski bi svaka NICU jedinica trebala imati psihologa za pomoć roditeljima u prevladavanju problema).
Nicu
Vaše dijete je odmah po porodu smješteno u NICU (Neonatalna jedinica intenzivne skrbi) u rodilištu gdje ste rodili (ako ga rodilište ima) ili je prebačeno u najbližu bolnicu s NICU-om. U Zagrebu postoje četiri NICU-a: Petrova, Vinogradska, Sveti duh i Rebro, a imaju ih i Rijeka i Split. O bebi će se brinuti naši najbolji stručnjaci i vrhunska aparatura. Liječnici koji se brinu o vašoj bebi zovu se neonatolozi, što znači da su specijalizirani za sve moguće komplikacije karakteristične za nedonoščad. Tu su i vrhunski obučene medicinske sestre, kao i sveukupni liječnički tim (gastroenterolozi, neuropedijatri, dječji kirurzi, radiolozi itd.).
Prvi susret s NICU-om može biti šokantan – imat ćete osjećaj da ste u najmanju ruku u NASA centru: bjelina, zvukovi monitora, moderna aparatura. Prije ulaska trebat ćete dobro oprati ruke sterilizirajućim sapunom (2 minute trljanja prema uputstvu), dobit ćete sterilni ogrtač, nazuvke za cipele, kapu i eventualno masku za lice. Ne preporuča se nikakav nakit, niti sat na ruci.
Morate biti spremni na to da ćete svoju bebu vidjeti prikopčanu na hrpe aparata, s gomilom cijevi koje ulaze u nju: cijev koja joj daje kisik, kroz nos će je hraniti (hrana na taj način ide direktno u želudac, tako da ne gubi snagu na gutanje), cijevi s antibioticima i senzori temperature i otkucaja srca. Hrane je osim mlijekom i specijalnom smjesom lipida da bi se što prije pofutrala mastima koje nedonoščadima fale. Zato će vam se činiti da jako brzo dobiva na kilaži, ali taj tempo će opasti nakon što ukinu lipide.
Veoma je važno da beba ne gubi snagu ni na što osim na vlastiti rast. Svaka dodatna aktivnost zahtijeva ulaganje energije koja joj je dragocjena. Zato se, kako sam već napomenula, i hrani sondom, te ju se čuva od plakanje (plakanje troši veliku količinu energije).
