Povrede glave kod djece

PREPORUKE DOMA ZDRAVLJA PODGORICA

Često uplašeni roditelji unose u pedijatrijsku ordinaciju dijete koje je upravo palo sa kreveta, iz kolica ili stolice na glavu. Najčešće to nijesu padovi sa velikih visina, ali su dovoljni da kod djeteta izazovu bol i jedan oblik stresa, a kod roditelja zabrinutost o daljem zdravstvenom stanju djeteta. Većina roditelja osjeća krivicu zbog pada djeteta, ali zna se da gotovo nema djeteta koje nije bar jedanput palo na glavu.
Padovi su najčešći u uzrastu do četvrte godine života, naročito kada dijete prohodava, prouzrokovani su nedovoljnom stabilnošću i nespretnošću djeteta, a izazvani radoznalošću djeteta, njegovom željom za istraživanjem, posezanjem za nekom igračkom, a ponekad i nedovoljnom pažnjom roditelja.

Prilikom pada dijete se udara i u glavu, najčešće u predjelu čela, na kome se javi oteklina (čvoruga) koja može biti i prilično velika, modrilo, ponekad posjekotina ili ogrebotina. Ove promjene su uglavnom bezazlene i najčešće prolaze bez ikakvih posljedica. Dijete na pad gotovo uvijek reaguje plačem čime izražava bol i strah, iako se nekad može desiti da prilikom pada dijete izgubi svijest, poplavi, prestane da diše, pa čak i dobije epileptični napad.
Čak i padovi sa malih visina, kao i padovi na tvrdu podlogu, padovi na pojedine djelove glave, mogu biti opasni za dijete. Zato svaku povredu glave uvijek treba shvatiti ozbiljno, pa je neophodno pratiti dijete nakon pada 48 sati. Potrebno je da roditelj svaka dva do tri sata obilazi dijete i provjerava njegovo zdravstveno stanje.

Poslije pada dijete najčešče reaguje plačem, što je njegov način izražavanja i bola i pretrpljenog straha, kada se isplače dijete se obično smiri, te umorno zaspi. Ovi kraći periodi pospanosti su uobičajeni i ne treba da mnogo zabrinjavaju roditelje, ukoliko san ne traje duže od dva do tri sata. Ukoliko je dijete nakon pada teško probuditi, to jeste razlog za brigu i treba se odmah javiti na pedijatrijski pregled. Ako se nakon pada kod djeteta javi zbunjenost, nestabilnost u hodu, razdražljivost, glavobolja, neuobičajen način govora, mučnina, povraćanje, izrazito bljedilo, pogoršanje vida, krvarenje ili pojava sukrvičastog sadržaja iz nosa ili ušiju, gubitak svijesti – riječ je o ozbiljnoj povredi koja zahtijeva pregled neurohirurga, dodatne dijagnostičke metode i hospitalizaciju.

Na sreću, većina ovih povreda završava liječenjem kod kuće, stavljanjem hladnih obloga na povrijeđeno mjesto, eventualno hirurškim zbrinjavanjem posjekotine ili ogrebotine, mirovanjem djeteta, dok mali broj povreda zahtijeva hospitalizaciju i tretman drugih specijalista.
Važno je malu djecu, pogotovo djecu koja su aktivnija, ni na tren ne ostavljati bez nadzora, spriječiti mogućnost nastanka povrede uklanjanjem „ faktora rizika“ iz djetetove okoline, te kontrolom kretanja i aktivnosti djeteta

 

Izvor: vijesti.cg.yu