Vrijeme koje beba ili djete provede uz hranu nije samo hranjenje, već u isto vrijeme to je i igra, ljubav, posvećenost, povezivanje, učenje, slušanje…
Često se roditelji pitaju čime nahraniti svoju djecu, a da izborom namirnica optimalno odgovore na njihove potrebe. Da to odmah razjasnimo ne postoje univerzalna pravila, već da ona zavise od potreba svakog djeteta pojedinačno.
Naše tijelo, između ostalog, može iskoristiti poruke, poslate osjećajem gladi, kako bi nam ukazalo na izbor hrane koju treba pojesti i kako bi izbjeglo ponekad unos nepotrebne ili štetne namirnice.
Da li vam se već dešavalo da neodoljivo imate osjećaj potrebe baš za određenom namirnicom ili određenim ukusom (slano, slatko, kiselo, ljuto…)? Da li ste primjetili te signale? Svaki od tih signala ima svoje zašto i zato, ali to zahtjeva poseban tekst.
Ono što se jako često dešava, bar kod dojilja u prvim nedeljama, je pojačana potreba za unosom vode, ali i pojačana potreba za slatkišima. Pojačana potreba za vodom je najčešće normalna u to doba, ženino tijelo prolazi kroz proces laktacije, troši se svaka kap tečnosti i potrebe za vodom su povećane, pa ih naravno treba i utoliti. Druga vrsta potreba tj signala je za slatkišima. U ovom slučaju konkretno se radi o potrebi za dodatnom energijom, koju najlakše i najbrže dobijamo iz slatkiša… ALI… to takođe znači i da se žena koja osjeća tu potrebu ne hrani kako treba, pa tijelo traži brzo rešenje problema. Izmjenom svog jelovnika poriv da se unose slatkiši će se rapidno smanjiti.
Djeca takođe imaju urođen mosjećaj koji ih tjera na pozitivan izbor hrane, pod uslovom da im se naravno omogući dovoljna količina i raznolikost onoga što im se nudi.
Jednostavno rečeno dajte djetetu izbor. Nemojte insistirati samo na određenim namirnicama, a druge zapostavljati jer ih vi ne volite iz nekog razloga. Što je veći izbor koji nudite, djete će bolje izabrati baš ono što mu u tom određenom momentu tijelo traži. Za čim ima potrebu. Naravno izbor namirnica treba da bude kvalitetan jer je kvalitet važniji od kvantiteta.
Roditelji su baš zbog toga odgovorni za ograničavanje unosa slatkiša ili bezvrijedne hrane i podsticanje dijeteta da konzumira voće, povrće, hranu bogatu vlaknima i hranjivim sastojcima.
Potrebno je pratiti izbor djeteta, blago ga korigujući, kako bi se ispravili nedostaci gvožđa, kalcijuma i fluorida ili u slučajevima kada je djete, zbog genetskih osobina, može biti podložnije gojaznosti.
Odnos sa hranom uvijek predstavlja i izraz emocionalnog života, a posebno odnosa majke i djeteta. I u djetinjstvu i u odrasloj dobi ishrana nije povezana samo s gutanjem, već se povezuje s društvenosti i kontrolom stvarnosti.
Iz tog razloga, roditelji, poštujući neka pravila, ne bi trebali pretjerano ograničavati slobodu djece za vrijeme obroka.
Sto, odnosno vrijeme obroka, ne smije postati bojno polje na kojem se iza hrane skrivaju sukobi između majke i djeteta i oživljavaju ih. Obrok se mora pretvoriti u ugodan trenutak igre i emocionalne razmjene tokom kojega se djetetu nude zdrava i ugodna hrana, kuhana kod kuće, poslužena na ukusno postavljenom stolu.
Obrok mora biti vrijeme kada se roditelji posvećuju svom djetetu, razgovaraju s njim, slušaju ga, isključuju mobilne telefone, kompjutere i televizore.
Za vrijeme oroka neka vaša djeca imaju svu vašu pažnju, neka se i njihova pažnja usmjeri na obrok i roditelja, a ne na distrakcije koje nam nudi tehnologija. Obroci su vrijeme porodice, produbljivanja i jačanja odnosa među članovima porodice.
Često djeca vole sami pripremiti stol ukrašavajući ga svojim kreacijama. Neka sudjeluju u ovoj radosti i zabavljaju se. Onda će i obroci i odnosi među članovima porodice biti skladniji, sa više ljubavi i razumjevanja.
Potrebna Vam je pomoć savetnice? Kliknite za više informacija
