Jedno od najčešćih pitanja koje dobivam prije dolaska jest: “Što ćete zapravo raditi kada dođete?”
Razumijem zašto to pitate. Ako se s ovakvom uslugom susrećete prvi put, sasvim je prirodno pitati se što možete očekivati i kako će izgledati susret. Mnoge majke očekuju da će savjetnica nekoliko minuta promatrati podoj, pokazati drugačiji položaj i dati nekoliko savjeta. U nekim jednostavnijim situacijama i to može biti dovoljno. Međutim, kada problem traje dulje, ponavlja se ili se iza njega krije više različitih čimbenika, takav pristup često nije dovoljan.
Zato moja kućna posjeta ne počinje promatranjem podoja. Počinje razgovorom. Ne zato što želim postaviti mnogo pitanja, nego zato što je svaka informacija dio jedne cjeline. Često upravo podatak koji se na prvi pogled čini nevažnim objasni zašto je do problema uopće došlo.
Razgovaramo o trudnoći, porodu i prvim satima nakon rođenja. Zanima me kada je dojenje započelo, kako je izgledao početak zajedničkog života s bebom, jeste li već u rodilištu osjećali poteškoće ili su se one pojavile kasnije. Pitam vas kako izgledaju podoji tijekom dana i noći, koliko dugo traju, kako se beba ponaša nakon hranjenja, kako napreduje te što vas u cijeloj situaciji najviše brine.
Jednako mi je važno čuti i vaše želje.
- Želite li isključivo dojiti?
- Planirate li kombinirati dojenje i bočicu?
- Pripremate li se za povratak na posao?
- Razmišljate li o postupnom prestanku dojenja?
Ne postoji jedan “ispravan” cilj. Moj je zadatak pomoći vam pronaći rješenje koje će biti sigurno za bebu, održivo za vas i usklađeno s onim što želite postići. Tek nakon toga promatram podoj. Ne promatram ga kako bih procijenila izgleda li “lijepo”. Promatram ga kako bih razumjela što se događa tijekom hranjenja.
- Kako beba traži dojku?
- Kako otvara usta?
- Kako prihvaća dojku?
- Kako izgleda ritam sisanja?
- Kada aktivno prenosi mlijeko, a kada samo siše radi utjehe?
- Kako reagira kada se tok mlijeka uspori?
- Kako završava podoj?
- Kako izgleda nakon hranjenja?
Sve su to informacije koje zajedno stvaraju sliku onoga što se događa. Pritom ne promatram samo bebu. Promatram i vas. Kako sjedite. Kako držite bebu. Koliko ste opušteni ili napeti. Osjećate li bol. Pokušavate li nesvjesno zaštititi jednu dojku. Mijenjate li položaj zbog nelagode. Sve to može biti dio iste priče.
Ako procijenim da je potrebno, pregledam i anatomiju usne šupljine bebe. To nije cilj sam po sebi niti nešto što radim rutinski kod svakog djeteta. Radim to kada postoje znakovi koji upućuju da bi anatomija mogla utjecati na učinkovitost sisanja ili na bol tijekom dojenja.
Ponekad tijekom jednog susreta napravimo samo jednu malu promjenu. Drugačije namjestimo bebu. Promijenimo način na koji započinje podoj. Prilagodimo položaj majke. Promijenimo redoslijed hranjenja. Ta promjena ponekad donese veliko olakšanje već tijekom same posjete.
Ponekad, međutim, problem nije moguće riješiti u jednom koraku. I to je važno otvoreno reći.
Ako se tijekom procjene pokaže da je potrebno vrijeme kako bi se uspostavila bolja učinkovitost sisanja, povećala proizvodnja mlijeka ili oporavile bolne dojke, zajedno izrađujemo plan koji odgovara upravo vašoj situaciji. Ne odlazim s mišlju da ste dobili nekoliko savjeta koje ćete pokušati zapamtiti. Želim da nakon mog odlaska razumijete što se događa, zašto smo određene preporuke odabrali upravo za vas i što ćemo pratiti tijekom sljedećih dana.
To je razlog zbog kojeg kućna posjeta uključuje i daljnju podršku.
Vrlo često tek nakon jednog ili dva dana roditelji primijete nove promjene ili se pojave nova pitanja. Ponekad se pokaže da je beba drugačije reagirala nego što smo očekivali. Ponekad je potrebno napraviti manju prilagodbu plana. Upravo zato mogućnost da ostanemo u kontaktu tijekom prvog tjedna nakon posjete ima veliku vrijednost. Ona omogućuje da procjena ne ostane samo jedan izdvojeni događaj, nego početak procesa u kojem zajedno pratimo napredak i po potrebi prilagođavamo preporuke.
Zašto tijekom procjene ne tražim samo problem, nego obrazac
Jedna od najvećih razlika između informacije i stručne procjene jest način razmišljanja. Informacija odgovara na pitanje. Stručna procjena pokušava razumjeti zašto je do tog pitanja uopće došlo. Ako mi majka kaže da beba jede svakih sat vremena, to mi samo po sebi ne govori dovoljno.
- Je li riječ o novorođenčetu starom nekoliko dana ili o tromjesečnoj bebi?
- Kako izgleda jedan podoj?
- Koliko učinkovito beba prenosi mlijeko?
- Kako napreduje?
- Kako izgleda ostatak dana?
- Postoji li razdoblje kada je mirnija?
- Je li riječ o razdoblju intenzivnijeg rasta?
- Jesu li podoji tijekom noći drukčiji od dnevnih?
Tek kada povežem sve te informacije, mogu procijeniti radi li se o očekivanom obrascu ponašanja ili o situaciji koja zahtijeva drukčiji pristup. Isti način razmišljanja primjenjujem na svaki problem zbog kojeg me roditelji pozovu. Ne pokušavam pronaći potvrdu prve pretpostavke. Pokušavam isključiti sve moguće uzroke dok ne ostane ono što najbolje objašnjava cijelu sliku.
To je način na koji razmišljam tijekom svake kućne posjete i upravo zato dvije obitelji s naizgled istim problemom često dobiju potpuno različite preporuke. Jer cilj nije pronaći univerzalno rješenje.
Cilj je pronaći ono rješenje koje odgovara upravo vašoj bebi, vašem dojenju i vašoj obitelji.
Sada kada znate kako izgleda jedna kućna posjeta, možda vam je jasnije zašto procjena nije samo promatranje jednog podoja. Ako želite da zajedno pogledamo što se događa upravo kod vas, više informacija o Kućnoj posjeti u Zagrebu pronaći ćete ovdje. KUĆNA POSJETA SAVJETNICE ZA DOJENJE _ ZAGREB
Tereza Kiš
savjetnica za dojenje
