U kojim situacijama kućna posjeta savjetnice za dojenje može biti najbolji izbor?

Ne postoji jedan trenutak u kojem je “ispravno” potražiti stručnu pomoć.

“Neke majke javljaju se već nekoliko dana nakon poroda jer osjećaju da nešto nije kako bi trebalo biti. Druge pokušavaju same pronaći rješenje tjednima ili mjesecima prije nego odluče zatražiti pomoć. Neke me kontaktiraju tijekom trudnoće kako bi se pripremile za dojenje, a neke kada je beba već navršila nekoliko mjeseci.”

Ne postoji prerano, ali ni prekasno vrijeme za stručnu procjenu.

Najvažnije je prepoznati trenutak kada osjećate da unatoč trudu više ne dobivate odgovore koji vam donose sigurnost.

Kada osjećate bol tijekom dojenja

Bol nije nešto što treba jednostavno prihvatiti kao sastavni dio dojenja. Istina je da u prvim danima može postojati prolazna osjetljivost, osobito dok se dojke prilagođavaju povećanoj proizvodnji mlijeka. Međutim, jaka bol, ragade koje ne zacjeljuju ili bol koja se s vremenom pojačava uvijek zaslužuju pažljivu procjenu. Pritom nije dovoljno samo pogledati bradavicu. Potrebno je razumjeti zašto je do oštećenja došlo.

  • Je li riječ o načinu na koji beba prihvaća dojku?
  • Prenosi li učinkovito mlijeko?
  • Postoji li napetost tijekom podoja?
  • Pokušava li majka nesvjesno zaštititi bolnu dojku pa pritom mijenja položaj?
  • Jesu li se tijekom vremena razvile kompenzacije koje dodatno otežavaju dojenje?

Tek kada razumijemo uzrok, možemo očekivati da će se problem dugoročno riješiti.

Kada niste sigurni dobiva li beba dovoljno mlijeka

Ovo je jedna od najčešćih briga s kojom se roditelji susreću. Ponekad je razlog sporije napredovanje. Ponekad učestali podoji. Ponekad plač nakon hranjenja. Ponekad osjećaj da su dojke “mekše nego prije”.

Vrlo često upravo tada roditelji počinju tražiti znakove na internetu.

  • Koliko podoja treba imati?
  • Koliko minuta treba sisati?
  • Koliko mokrih pelena treba biti?

Sve su to korisne informacije, ali nijedna od njih sama po sebi ne daje odgovor. Procjena količine mlijeka ne temelji se na jednom znaku. Ona nastaje povezivanjem više informacija koje zajedno pokazuju prenosi li beba dovoljno mlijeka i razvija li se očekivanim tempom. Upravo zato nije odgovorno zaključiti da majka ima premalo mlijeka samo zato što je beba nemirna ili se želi često dojiti. Jednako tako nije odgovorno pretpostaviti da je sve u redu bez cjelovite procjene.

Kada beba odbija dojku

Odbijanje dojke jedna je od situacija koja roditeljima izaziva mnogo zabrinutosti. Posebno kada je beba do tada sisala bez većih poteškoća. Razlozi mogu biti vrlo različiti.

  • Ponekad je riječ o prolaznoj razvojnoj fazi.
  • Ponekad o promjenama u ritmu hranjenja.
  • Ponekad o zdravstvenom stanju bebe ili majke.
  • Ponekad o promjenama u načinu hranjenja koje su se dogodile postupno i gotovo neprimjetno.

Važno je ne donositi zaključke unaprijed. Cilj procjene nije pronaći jedan odgovor, nego razumjeti što se promijenilo i kako pomoći da se dojenje nastavi ako je to želja obitelji.

Kada se čini da je beba stalno na dojci

Vrlo često čujem rečenicu:

“On/ona cijeli dan želi sisati.”

Ponekad je to potpuno očekivano ponašanje. Ponekad je znak da beba pokušava nadoknaditi ono što tijekom pojedinog podoja nije uspjela prenijeti. Ponekad je riječ o potrebi za blizinom, a ne za hranom. Ponekad se istovremeno događa više različitih stvari.

Bez promatranja cijelog obrasca hranjenja bilo bi neodgovorno reći roditeljima da je sve normalno ili da nešto nije u redu. Upravo zato tijekom kućne posjete promatram mnogo više od trajanja jednog podoja.

Kada se suočavate sa zastojem mlijeka ili mastitisom

Bolna dojka, crvenilo, otvrdnuće ili povišena temperatura zahtijevaju pravovremenu procjenu. Osim što je važno ublažiti tegobe, potrebno je pokušati razumjeti zašto su se one pojavile.

  • Je li riječ o promjenama u ritmu hranjenja?
  • Je li došlo do prepunjenosti dojki?
  • Postoje li poteškoće u prijenosu mlijeka?
  • Može li se nešto promijeniti kako bi se smanjila mogućnost ponavljanja problema?

Rješavanje trenutnih simptoma važno je jednako kao i pokušaj da se prepozna njihov uzrok.

Kada želite dojiti, ali ne znate kako dalje

Nisu sve kućne posjete vezane uz problem.

Ponekad roditelji jednostavno žele sigurnost. Žele potvrditi da dojenje dobro napreduje. Žele se pripremiti za razdoblje intenzivnijeg rasta, tj skokova u razvoju. Žele znati kako organizirati izdajanje prije povratka na posao. Žele razgovarati o kombiniranom hranjenju. Žele plan za postupno odvikavanje od noćnih podoja.

Takve su posjete jednako vrijedne. Ne zato što rješavaju problem, nego zato što često spriječe da se problem uopće razvije.

Što je cilj kućne posjete?

Kada roditelji prvi put dolaze u kontakt s ovom uslugom, često očekuju da će cilj biti “popraviti dojenje”. Ja na to gledam drugačije. Cilj kućne posjete nije popraviti jedan podoj. Nije pronaći jednu tehniku. Nije promijeniti jedan položaj.

Pravi cilj jest razumjeti zašto se određena situacija događa i pomoći obitelji da donosi sigurne odluke i nakon što posjeta završi.

Želim da nakon našeg susreta ne ostanete kući s popisom uputa koje ćete pokušati zapamtiti. Želim da razumijete vlastitu situaciju. Da znate što promatramo. Zašto nešto mijenjamo. Što očekujemo da će se dogoditi tijekom sljedećih dana. Koji su znakovi napretka. A kada je potrebno ponovno procijeniti situaciju. Jer kada roditelji razumiju proces, nestaje velik dio nesigurnosti. I upravo to smatram jednom od najvećih vrijednosti stručne podrške.

Nije riječ samo o informacijama. Riječ je o jasnoći. O osjećaju da konačno razumijete što se događa. I da znate kojim putem dalje krenuti.

Ako se prepoznajete u nekoj od ovih situacija, ne morate prvo čekati da problem postane veći. Kućna posjeta omogućuje da se situacija procijeni u vašem stvarnom okruženju i da dobijete jasan plan što dalje.

Tereza Kiš
tvoja savjetnica za dojenje
Viber poruke na: +385 97 7534898

Share:
O autoru

Tereza Kiš

Tvoja savjetnica za uspješno dojenje. Savjetnica od 1999.

Odgovori