Kada roditelji prvi put čuju da procjena traje oko sat vremena pa i duže, često se iznenade. Najčešće pitanje koje tada slijedi glasi:
“Može li se stvarno toliko toga procijeniti?”
Odgovor je – da.
Zapravo, upravo zato što se tijekom jednog susreta promatra mnogo različitih elemenata moguće je razumjeti ono što se ne vidi kada se promatra samo jedan simptom. Ne postoji jedan podatak koji će mi dati odgovor. Odgovor nastaje povezivanjem mnogo manjih informacija. Svaka od njih sama za sebe možda ne znači mnogo. Ali zajedno mogu objasniti cijelu situaciju.
1. Vašu priču
Prije nego što pogledam podoj, želim upoznati vašu priču. Ne zato što me zanimaju detalji radi razgovora. Nego zato što početak dojenja često počinje mnogo prije prvog podoja.
- Kako je izgledala trudnoća?
- Je li porod bio vaginalni ili carskim rezom?
- Je li bilo komplikacija?
- Koliko je vremena prošlo do prvog podoja?
- Je li beba bila odvojena od majke?
- Je li dobivala dodatke u rodilištu?
- Kako su izgledali prvi dani kod kuće?
Sve su to informacije koje mogu objasniti današnje stanje. Vrlo često upravo u tim prvim danima nalazimo odgovor na pitanje zašto je kasnije došlo do poteškoća.
2. Vaše ciljeve
Ne postoji univerzalni plan dojenja. Postoji vaš plan.
- Neke majke žele isključivo dojiti.
- Neke žele kombinirati dojenje i bočicu.
- Neke se pripremaju za povratak na posao.
- Neke žele postupno smanjiti broj podoja.
- Neke žele ponovno uspostaviti dojenje nakon razdoblja izdajanja ili dohrane.
Sve su to legitimni ciljevi. Moja je uloga pomoći vam pronaći način koji će biti siguran za bebu, ali i održiv za vas.
- Jer dojenje nije natjecanje.
- Nije test.
- Nije dokaz koliko ste dobra majka.
Ono treba biti dio života vaše obitelji na način koji je dugoročno moguć.
3. Ponašanje bebe
Jedna od najvećih pogrešaka bila bi procjenjivati samo ono što se događa dok je beba na dojci. Mnogo toga govori i ono što se događa prije i poslije podoja.
- Kako beba traži dojku?
- Koliko je budna?
- Koliko se lako umara?
- Plače li odmah nakon hranjenja?
- Zaspi li vrlo brzo?
- Traži li ponovno dojku nakon nekoliko minuta?
- Je li zadovoljna između podoja?
- Kako izgleda njezino opće ponašanje tijekom dana?
Sve su to mali ali značajni dijelovi iste slike.
4. Sam podoj
Tek sada dolazimo do onoga što većina roditelja očekuje na samom početku. Promatranja podoja. Ali ni tada ne tražim samo jedan detalj. Promatram cijeli slijed događaja.
- Kako beba dolazi do dojke.
- Kako otvara usta.
- Koliko duboko prihvaća dojku.
- Kako izgleda ritam sisanja.
- Čuje li se gutanje.
- Kako se mijenja obrazac sisanja tijekom podoja.
- Kako reagira kada se protok mlijeka uspori.
- Treba li pomoć da ponovno aktivno sisa.
- Kako završava podoj.
- Koliko je učinkovito ispraznila dojku.
Sve su to informacije koje govore mnogo više od samog trajanja podoja.
5. Vas tijekom podoja
Dojenje nije samo odnos između bebe i dojke. Jednako ste važni i vi.
- Promatram osjećate li bol.
- Jeste li opušteni.
- Napinjete li ramena.
- Pridržavate li dojku na način koji vam otežava hranjenje.
- Mijenjate li položaj zbog nelagode.
- Imate li osjećaj da se stalno morate boriti kako bi podoj uspio.
Ponekad mala promjena u načinu na koji sjedite ili držite bebu napravi veliku razliku. Ali ta promjena ima smisla tek kada razumijemo zašto je potrebna.
6. Učinkovitost prijenosa mlijeka
Ovo je jedan od najvažnijih dijelova procjene. Često čujem pitanje:
“Imam li dovoljno mlijeka?”
To je razumljivo pitanje. Ali ono nije uvijek najvažnije.
Mnogo važnije pitanje glasi:
“Koliko mlijeka beba uspije prenijeti tijekom podoja?”
To nije isto. Majka može imati sasvim dovoljnu proizvodnju mlijeka, a da beba iz različitih razloga ne uspije učinkovito doći do njega. Jednako tako, beba može vrlo učinkovito sisati i kada majka misli da ima “mekane dojke” ili da je mlijeko nestalo. Zbog toga nikada ne donosim zaključke samo na temelju osjećaja punoće dojki ili trajanja podoja. Procjenjujem ono što se stvarno događa tijekom hranjenja.
7. Anatomiju kada je potrebno
Na internetu se danas vrlo često spominju kratki frenulum, visoko nepce i različite anatomske posebnosti. One doista mogu imati utjecaj na dojenje. Ali ne predstavljaju svaki problem. Niti svaka anatomska posebnost zahtijeva intervenciju. Kada tijekom procjene postoje razlozi za to, promatram i anatomiju usne šupljine. Međutim, ona je samo jedan dio procjene. Nikada ne donosim zaključke na temelju jednog nalaza. Uvijek ga povezujem s načinom na koji beba sisa i s cijelom pričom koju smo zajedno analizirali.
8. Ono što se ne vidi na prvi pogled
Možda će vas iznenaditi, ali vrlo često upravo ono što se ne vidi odmah postane ključ razumijevanja cijele situacije. Majka koja već nekoliko tjedana trpi bol možda je potpuno nesvjesno počela zauzimati položaj kojim štiti jednu dojku. Beba koja se često odvaja od dojke možda to ne čini zbog gladi, nego zato što joj je teško održavati učinkovit ritam sisanja. Roditelji koji misle da imaju problem s količinom mlijeka možda zapravo imaju problem s organizacijom hranjenja nakon niza dobronamjernih, ali međusobno proturječnih savjeta.
Takve se stvari ne vide u jednoj poruci. Ne vide se na jednoj fotografiji. Ne vide se kroz popis simptoma. One postaju jasne tek kada se svi dijelovi priče slože u jednu cjelinu.
Zašto ne donosim zaključke prerano
Jedna od navika koju sam razvila tijekom više od dvadeset pet godina rada jest da ne žurim sa zaključcima. Naravno, postoje situacije u kojima je potrebno brzo reagirati. Ali čak i tada želim biti sigurna da preporuka koju dajem proizlazi iz onoga što sam procijenila, a ne iz pretpostavke. Roditelji često dolaze s već postavljenom “dijagnozom”. Kažu mi:
“Mislim da nemam dovoljno mlijeka.”
“Sigurno je problem u frenulumu.”
“Rekli su mi da beba lijeno sisa.”
Ponekad se pokaže da su bili u pravu. Ponekad se pokaže da je pravi uzrok nešto sasvim drugo. Upravo zato tijekom procjene ne pokušavam potvrditi prvu pretpostavku. Pokušavam razumjeti cijelu situaciju. Tek tada mogu dati preporuke iza kojih mogu profesionalno stati.
I upravo zato ne postoje dvije potpuno jednake kućne posjete. Jer ne postoje dvije potpuno jednake majke. Ne postoje dvije potpuno jednake bebe. Ne postoje dvije potpuno jednake priče. Svaka procjena započinje od istog mjesta – pažljivim slušanjem i promatranjem. Ali završava planom koji je izrađen isključivo za vas i vašu obitelj.
Sve ove informacije imaju smisla tek kada se povežu u jednu cjelinu. Upravo je to svrha stručne procjene tijekom Kućne posjete – razumjeti što se događa i odrediti što je za vas smislen sljedeći korak.
Tereza Kiš
tvoja savjetnica za dojenje
