Draga Tereza, osjetila sam potrebu da Vam se javim, jer ste mi puno pomogli oko dojenja. Imala sam na početku problema, sin bio lijen da vuče, ja neiskusna, ali sam uz Vašu pomoć uspjela. Tri mjeseca sam izdajala, u medjuvremenu ga držala na sisi…nekad je plakao, nekad malo dojio,većinom pajkio…njemu bilo lijepo Ja sam bila na granici ludila, znala sam izdojiti samu krv u bocicu, ali nisam se predavala. Dojimo već 18 mjeseci i kad mi kažu, prestani, dosta mu je, kosa mi se na glavi diže, sta dosta!!!- toliko se napatila. Dojicu ga do posljednje kapi mlijeka, a nije lako po noći.
Budi se, traži da doji, da se umiri, ja se tjesim da to nije samo navika, da je nešto sanjao, da ga nešto zaboli pa traži utjehu! smile emoticon Nadjem opravdanje što me probudi i po 5 puta smile emoticon
Pisem Vam ovu poruku jer znam da ću Vas obradovati, a i da pomognem drugim mamama koje su u sličnoj situaciji da ne odustaju, da se trude, jer vrijedi smile emoticon Hvala Vam još jednom
