Poštovana Tereza, dobro veče!
Prije nepunu godinu sam Vam se obratila s problemom vezanim za dojenje. Nažalost, tek sad Vam šaljem ovu poruku, jednostavno nije bilo suđeno da je prije pošaljem.
Ovim putem želim da Vam se zahvalim na svim porukama podrške i svim uputama koje ste mi nesebično slali i da Vam se izvinim što Vam tek sad šaljem ovu poruku. Moja djevojčica, rođena sa 2.700 koja je za 3 dana kalirala na 2.450 se izborila za dojenje. Početak nam je bio pretežak, njeno odbijanje dojenja, moje neiskustvo i grudi prepune mlijeka u kombinaciji sa tri mastitisa, sad mi se plače kad se sjetim. Ali bile smo uporne, obje. Svakodnevno izdajanje radi uspostavljanja i održavanja laktacije i hranjenje mojim mlijekom na bočicu konačno su doveli do toga da moja pametna djevojčica sa mjesec i 22 dana samostalno odbija bočicu i prelazi na potpuno dojenje. Ne mogu Vam opisati koji je to osjećaj, koja je to pobjeda bila.
[wp_ad_camp_1]
Sa nepuna 3,5 mjeseca je udvostručila porođajnu težinu, mashallah. I na isključivom dojenju ostala je do 6 mjeseci i 1 dan. kad smo počeli s laganim uvođenjem krute hrane. I evo nas nakon godinu dana. Moja djevojčica je proslavila svoj prvi rođendan i još uvijek doji 7-8 puta dnevno, odnosno kad god hoće. Uvođenjem krute hrane i njenim dizanjem i aktivnošću, prirast težine nije bio kao sa isključivim dojenjem, pa smo od pedijatrice dobili komentar da ona previše doji i zbog toga manje jede drugu hranu i u konačnici zbog toga slabije dobija na težini. Ali pedijatricu ne bih ni komentarisala.
Još jednom želim da Vam se zahvalim na svemu. Veliko HVALA! 
