Rodila sam curicu i dečka prirodno, tjedan dana prije termina induciranim porodom na drip.
Odmah po porođaju sam ih stavila na grudi radi refleksa dojenja… Curica je bila teška 2900, a dečko 2700. U početku po savjetu liječnika sam ih dohranjivala adaptiranim mlijekom (svega 30 ml) i dojila. Nakon mjesec dana dojenja uz nadohranu AD-om, oboje su počeli odbivat adaptirano mlijeko, pa smo samo nastavili sa dojenjem.
Dojenje se odvijalo nekada istovremeno, nekada pojedinačno, ovisno o njihovim potrebama. Također po savjetu jedne divne tete Rusmire (u Mostarskoj bolnici ) sam im odredila po dojku – njemu jednu, njoj drugu, tako da svako sebi navuče koliko mu je potrebno.
Naravno, kada bi ih skupa dojila, stavljala bi ih na jastuk za dojenje – moj je pun, čvrst jastuk…
Sada im je 7, 5 mjeseci, dojimo i dalje s tim da im polako uvodimo i kašice… Planiram ih dojiti koliko god oni budu željeli naravno i koliko bude bilo mlijeka …
Svim mamama budućim savjet – za dojenje je prvo potrebna čvrsta volja i upornost. Nije lako, al samo upornošću i smirenošću se može i uspjeti. Masirajte svoje grudi, dojite često u pocetku, pa kad bebice malo ojačaju, one će se uobročiti i ići ce to super. Kasnije gdje god da pođete imate spremnu hranu kod sebe – uvijek idealne temperature i količine .
Sretno svima!
mama Olja
Ovaj tekst je deo serijala o ličnim iskustvima žena koje su rodile blizance i manje ili više uspešno ih dojile. Na uspeh dojenja uticalo je mnogo faktora. Neki od njih mogu da se spreče, prevaziđu, izbegnu. Nadam se da će ovaj serijal pomoći da se bolje razume dojenje blizanaca.
