Pozdrav. Zovem se Harun.
Čim sam se rodio dali su me majki da ručkam. Slušao sam i bio sam miran i nisam mnogo plakao. Majka me nije znala da doji a imala je uvučena bradavice na dojkama ali trudila se.
Došao sam kući iz bolnice i počeo sam plakati i derati se dvije noći jer sam bio jako gladan i gubio sam dosta na kilaži. Malo je falilo da ne jedem majčino mlijeko ali majka je bila uporna. Posle sedam do deset dana dojenja počeo sam se polako oporavljati i nakon oporavka uživao sam u majčinoj blizini i ručako sam tako dvije godine bez hapa samo cica i sa dvije godine majka je odlučila da prekine dojenje ali mnogo sam plakao noću – dvije noći i majka se sažalila nad mnom i udovoljila mi iako nije bila za to da dojim više od dvije godine.
[wp_ad_camp_1]
Dojio sam dvije godine i četiri mjeseca i majka je rekla dosta je i ti si veliki i tako evo već dvije noći kako ne dojim. Sada mnogo ne plačem kao sa dvije godine. Stariji sam. Jedva čekam treću noć bez dojenja.
Kada plačem i budim se noću majka me grli i ljubi i govori mi da slušam i da nisam ništa pogrešio i tako se brzo smirim i zaspim. KRAJ
Molim Jedinog Boga da čuva našu dječicu od svakog zla i da prekid dojenja što bezbolnije prođe.
