Početkom marta porodila sam se carskim rezom. Porođena ujutro, a pedijatrica poslije podne dolazi u vizitu i nakon pregleda bebe, pregleda i moje grudi. Počinje stiskati da bi mlijeko nadoslo ali mlijeka nema… (Kako nastaje majčino mleko?) Nakon više pokušaja krenula je krv 
Ne mogu riječima opisati svoju zabrinutost i njene riječi: “Dobro da si dosla na vrijeme, ko zna sta ti je u grudima.” 
Tokom cijele trudnoce čitala sam o dojenju, položajima i samo sam molila Boga da imam mlijeka… ali tad je uslijedio šok! Uputila me da ujutro idem na ultrazvuk dojki da se ustanovi “sta mi je s grudima”.
Ujutro moj doktor ginekolog dolazi u vizitu i s njim još dvoje… Sestre su im ispričale sto je bilo s pedijatricom da bi se i oni šokirali. Moj doktor me umirio rekavši da se dojke pripremaju za dojenje i da je ta krv, vjerovatno, posljedica njenog stiskanja. Pitali su me želim li i mogu li otići na ultrazvuk dojki, na što sam pristala jer sam se željela uvjeriti da sam zdrava.
Još uvijek pod bolovima, nekako sam uz pomoć sestara sjela na kolica i odvezli su me na ultrazvuk dojki. Sva sam se tresla na stolici. Došavši doktorici, primjetila je moj strah i odmah me počela smirivati i pregledati. Detaljnim pregledom je ustanovila da sam, hvala Bogu, zdrava i da nema ništa zabrinjavajuće. Rekla je kao i moj doktor, da se grudi pripremaju za dojenje, da će mlijeko uskoro krenuti jer je to tek drugi dan nakon carskog. Kamen mi je pao sa srca. Jedva sam čekala taj trenutak pa da svoju princezu stavim na grudi. Do tad su je hranili adaptiranim mlijekom, na špricu.
[wp_ad_camp_1]
Prva tri dana iz dojki je izlazilo nešto smeđe, doktori su rekli da je vjerovatno pukao kapilar od njenog stiskanja, a i mlijeko počelo nadolazit pa tako izlazi smeđkasta tekućina.
Četvrti dan se sve isčistilo i napokon je krenulo mlijeko. Mojoj sreći nije bilo kraja. Jedva sam čekala doktore da im saopštim tu vijest i da počnem dojiti.
Dosla je pedijatrica i odmah s vrata rekla: “Mama, propisat ćemo Vam tablete da zaustavimo nadolaženje mlijeka!” Tek tad sam se šokirala.
“Ali, doktorice, pogledajte sve se isčistilo. Krenulo je mlijeko. Ja želim dojiti bebu, ” rekla sam. Međutim ona je i dalje bila protiv toga. Suze su se same slivale niz lice. Gledam svog anđela pored sebe i trebam joj svjesno oduzeti nešto što je najbolje za nju. Ne! Tada sam odlučila da pedijatricu neću slušati. Pisala sam i dragoj Terezi koja me savjetovala da dojim. I ona je potvrdila moje mišljenje.
Ujutro je došao doktor u vizitu. Pošto je bila subota došao je sam. Ispričala sam mu što je bilo. On je rekao da je najlakše zaustaviti mlijeko… savjetovao mi je da dojim jer on ne vidi prepreku tome, kao ni ja. Ohrabrio me i rekao da kad izađem iz bolnice mogu da radim s bebom što ja hoću… dojiti ili ne, moj izbor ali on se ipak zalaže za dojenje jer ništa zdravije, ni bolje nema za novorođence.
Popodne ponovo pedijatrica dolazi. Sestre su rekle da joj moram reći što sam odlučila.
Ulazi i odmah pita jesam li počela piti tablete, rekla sam da nisam i da neću, želim pokušati s dojenjem. Počela je galamiti i govoriti da ne znam šta radim svom djetetu. Rekla sam da joj želim samo najbolje, da ću otići na pregled još jednom, tražit ću da mi uzmu uzorak mlijeka i odnesu na analizu da vidim jel ispravno… ona me prekinula i rekla: “Naravno da je ispravno. Nije mlijeku ništa ali što ćeš ako opet krene krv pa se dijete naguta?!” Rekla sam da ću otici doktoru koji je specijalista za to i s njim ću se posavjetovati…
U ponedjeljak konačno izlazimo iz bolnice. Svo osoblje je bilo divno… sestre i doktori su me podrzali u mojoj odluci. Beba je svih 5 dana dok smo bile u bolnici, hranjena adaptiranim mlijekom – u početku špricom, a poslije na flašicu 
Čim smo došle kući pokušala sam je dojiti… Teško je išlo. Nije prihvatala dojku nikako. Srećom, imala sam silikonske bradavice i preko njiih je htjela dojiti. Bila sam presretna. Taj prvi dan i noć je bilo teško ali smo uspjele… 
Izborile smo se!
Privatno sam otišla na pregled dojki, doktorica mi je uradila ultrazvuk i uzela uzorak mlijeka. Ispričala sam i njoj sve što mi se dogodilo u bolnici. Drago joj je bilo što nisam poslušala pedijatricu, savjetovala mi je da je dojim i dalje, dok ne dođu rezultati nalaza jer je i ona smatrala da je sve u redu i s mlijekom a i sa mnom.
Nakon par dana stigli su rezultati, sve je bilo ok. Nikakve prepreke nije bilo u dojenju! Hvala Bogu! Od tada pa do danas, punih 7 mjeseci uspješno dojim. Jedina posljedica bolnice jeste što mala i dalje doji preko silikonske bradavice… ali doji!
Nadam se da će moja priča pomoći drugim majkama koje se susretnu sa sličnim problemom. Ne odustajte!!! Borite se za sebe i svoju bebu, jer koliko je dojenje zdravo za bebu, toliko je i za majku!
Hvala Tereza na savjetima, podršci i Vašoj stranici! Svaku priču sam čitala i iz nje nešto novo naučila! 
Pročitajte i: Tragovi krvi u majčinom mleku
Potrebna Vam je pomoć savetnice? Kliknite za više informacija
