Prva trudnoća, porođaj u 8.mesecu carskim rezom.
Prvo mi kažu da je sve u redu sa bebom, a nakon izvesnog vremena pedijatar mi saopštava da beba nije dobro i da ga prebacuju na Institut. Saznajem da mi beba ima tešku srčanu manu i da mora na operaciju. Posle tri dana ja izlazim kući iz bolnice i već počinje da mi kreće mleko. Kupimo pumpicu, ali nista ne vredi, dobijam visoku temperaturu, grudi se upalile… jaki bolovi u donjem delu stomaka.
Odlazim u GAK da mi dežurni ginekolog da tabletu za prekid mleka, ali srećom nailazim na super ženu koja nije htela da mi ih da već mi pokaže šta i kako da radim. Mislila sam da me boli rana, ali doktorka mi je objasnila da mi to materica reaguje, da me ona boli zbog nadolaženja mleka. Rekla mi je da ću se pre oporaviti ako sačuvam mleko, a i te tablete koje oni daju imaju i negativne efekte.
Odlazim kući sva srećna i nastavljam dalje. Kupujem i drugu pumpicu koja mi je dosta pomogla i izmazam se na svaka tri sata narednih mesec dana.
Svo to vreme beba je u bolnici, nosili smo mleko za nju. Posle druge operacije bebi pucaju limfni čvorovi i dobija hilotorax.
[wp_ad_camp_1]
Zabranjuju joj moje mleko i mora da pije posebnu formulu. Ja i dalje nastavljam da se izmlazam i ostavljam mleko u zamrzivač. Nakon mesec dana konačno odlazim i ja u bolnicu kod bebe ali i dalje ona ne sme moje mleko. Po savetu nutricioniste držim dijetu i tek onda sam počela da ga dojim i prihvatio je iz prve, iako je svo to vreme ručkao na sondu i flašicu.
Znači upornost se isplati i ja od srca zahvaljujem doktorki koja nije htela da mi da tablete, a i doktorima sa Instituta koji su me stalno savetovali da održim mleko zbog moje bebice.
Inace iz bolnice smo izasli sa 3kg i 40g, starosti sa mesec i po. Sada imamo 4 i po meseca i 6700g…