Tog divnog dana kad sam rodila svoje prvo dijete mislila sam kako će sve biti super ali stvari su ipak krenule u drugačijem smijeru od planiranog….
Beba ja nakon rođenja završila u inkubatoru, nisu mi dali da ga dojim već sam se izdajala i na bočicu je pio moje mlijeko. Razmišljala sam kako ce izaći iz bolnice počet ćemo dojiti i sve super međutim on se navikao na bočicu a svaki pokušaj dojenja završavao bi suzama i bebe i mene.
Potpuno iznemogla i od neuspjelih pokušaja i od slušanja da odustanem da nema smisla…obratila sam se Terezi koja mi je dala jedan savjet što da učinim. Moje izdajanje je trajalo do punih 6 mjeseci mog djeteta (bez ikakve dohrane) al nisam odustajala svaki dan sam iznova pokušavala i na kraju uspjela.
[wp_ad_camp_1]
Sa 6 mjeseci moje dijete je dobilo i dohranu ali i preko noći odjednom počelo dojiti nitko sretniji od mene jer taj osjecaj se nikako ne može zaboraviti, najdivnija stvar svijetu, tolika povezanost od tog trenutka je postala nešto posebno i najvećim dijelom na tome mogu zahvaliti Terezi i njenim savjetima, od tada smo jos jaakoo dugo dojili i uzivali jedno u drugom a bočice smo sve morali spremiti jer više nije hrio čuti za njih… a sada nije pridružila seka i zauzela mjesto na maminim prsima od prvog trenutka rođenja. 🙂
Zato drage mame ovom pričom vam želim poručiti da nikad ne odustajete nego slijedite svoje srce i borite se jer upornost i ljubav se ipak isplati 🙂
anonimno
foto: tesco-baby.com