Pozdrav, drage mame…
Ja sam jedna mama dvoje sisača koja sam svo vrijeme dojenja beskrajno uživala u svakom podoju, u svakom tom neizmjerno bliskom i samo našem trenutku…
foto: medicalnewstoday.com
Svoju prvu princezu dojila sam punih 20 mjeseci (prestale jer sam bila trudna već 5 mjeseci i zbog mogućih komplikacija u toj trudnoći), iako je od prve sekunde kako se rodila, obožavala cicati, prestale smo postepeno i s takvom lakoćom da je to bilo predivno… Nisam je tjerala da mora prestati danas, vukle smo mjesec dana samo podoj noću i ujutro, malo pred spavanje, zatim smo ukinuli pred spavanje, pa lagano i ujutro i na kraju smo prestali i noću i sve je predivno završilo…
Nisam se osjećala tužno zbog prestanka jer sam znala da za manje od 4 mjeseca nastavljamo ponovno… Cijelo vrijeme dojke koje su bile pune mlijeka, već su se lijepo pripremale da drugom nasem anđelu daju sve ono najbolje što beba može dobiti čim se rodi…
Rodio se naš princ i nije mu trebalo dugo nakon poroda da nađe i ugrabi svoj zlatni rudnik, da krene u istraživanje tog kolostruma… I mama je ponovno uživala… Ponovno sam bila sretna i ponosna jer je i moje drugo dijete željelo sisati. U prva tri dana što smo bili u bolnici sisao tolko da su dr bili prezadovoljni. Naravno, mama je sada bila iskusnija i znala je kako…
[wp_ad_camp_1]
S prvim djetetom prva dva mjeseca upale, ragade, bolovi do suza, ali ni u kom trenu nisam ni pomislila odustati. Ne znam koliko sam se samo puta osobno u inbox javljala gospodji Terezi i tražila savjet kako i što da radim… Da li da izdojim sve mlijeko nakon podoja, da li da dijete siše pod mojom temperaturom… Jer, nažalost, od naših doktora i sestara čujemo sve i svašta, svaki savjet drugačiji…
Mlade mame se izgube jednostavno i još gore sve ispadne… Uz puno suza, bolova i truda izborile smo se i moja princeza i ja za naše dugo putovanje u dojenju, ali zato sam s bracom znala kako i on je uživao svo vrijeme kao i ja… Bilo je malo upala, ali riješili ih doslovno preko noći… Ništa strašno… I moj mali princ je uživao u maminom mlijeku malo više od 10 mjeseci i odjednom sve manje i manje… Mamina cica mu je postala igra više nego hrana… Trudili smo se danonoćno više od dva tjedna da bi na kraju jednostavno sama sebi priznala da je vrijeme da ga pustim i da se pomirim da je kraj. Jednostavno više nije htio.
Drage moje mame, presretna i preponosna sam na svojih vise od 30 mjeseci dojenja i znam da sam svojoj djeci na početku njihovog života dala najbolje što sam mogla, ali sada je u meni tolko tuge i žalosti jer je odjednom kraj…
Nekako mi je prenaglo i prebrzo došlo to da je on ostavio cicu. Nisam se nadala. Mislila sam da će biti kao seka, da će cicati dugo, godinu i pol, dvije… Ili dok opet ne dođu braco ili seka (jer si želimo još jedno). I sada… Ostaje mi nada, ako dragi Bog da još jedno dijete, da ću i s njime uspjeti dojiti i da ćemo uživati, beskrajno uživati u tome što mama i dijete mogu imati i doživjeti jedino uz dojenje. Nema ništa što bi mi moglo zamijeniti te sve trenutke koje sam provela s njih dvoje nježno ih stavljajuci na svoje grudi koje su im bile utočište, hrana, sigurnost, sve što su u tom trenutku trebali…
Zato vi, drage trudnice koje ovo tek trebate proći i doživjeti, trudite se od prvoga dana, stisnite zube i pretrpite sve bolove, neka vam muž bude potpora i oslonac (meni je moj pomogao puno) i imajte puno vjere u sebe jer ovo je nešto najljepše što možete dati svome djetetu, a vjerujte, ponos, nakon što završi ili dok traje, kada shvatite koliko ste dobroga učinili za svoje malene, vas ispune svim bićem! Evo, suza teče dok pišem. Nije to mala stvar i jednostavno ti fali da priviješ dijete na svoje grudi…
Ljubi vas sve jedna mama s tridesetomjesečnim stažem dojenja, uz nadu da tu nije kraj…
Podelite sa drugim mamama svoje iskustvo sa dojenjem. Nema veze da li je bilo lepo ili manje lepo, uspešno ili neuspešno. Svaka napisana priča će nekoj mami koristiti da vidi da nije sama i da sve mi prolazimo kroz slična iskušenja i probleme. Priču posaljite na mail office@superbeba.com i biće objavljena u ovom delu sajta. Ukoliko želite potpišite ga, a ako želite da ostanete anonimna može i tako.