2012. godine rodila sam svoju prvu djevojčicu, nazalost mlada majka neiskusna, bez podrške i informacija, puna mlijeka, a malena stalno cika i tako je trajalo nažalost punih 2 mj..
“Djete je gladno zato stalno siki, daj joj bocicu, nemas mlijeka, ne valja mlijeko” itd. Naravno nakon prve date bočice dala sam drugu, trećcu… Prestala je sikit.. Meni dojke pune pod upalom grozno nešto.
2013. godine ubrzo nakon prve srećice rodim i drugu djevojčicu.
Mrva mala rođena 2560g. sitna, ali sikimo puna 4 mj.
“Mala je, sitna je jako, nije joj dovoljno, zašto je mučiš, stradat će od gladi…” I opet jedna bočica, druga bočica, dalje ne moram ni pričat… Da se razumijemo i dan danas je mala, sitna ali dinamitna 
Pomislih nekad, pa koja sam ja glupača. Nema veze, idemo dalje.
2015. rođena je i treća djevojčica, sad već malo starija, iskusnija, informirana … Siki 2mj, 4 mj, 6mj, godinu dana, 1 godinu i 6 mj … a od priča “Gladna je, kako je dojis?” “Daj joj bočicu” “Daj joj vode, žedna je (sa mj dana)”, a ja tvrda kao orah… “Nećete ovoga puta, nitko neće, samo ona i ja, zatvorene u neki svoj svijet. Dojenje na njezin zahtjev, nismo birali vrijeme, pa čak ni mjesto. Odvojile smo se tek onda kad je ona na to bila spremna nakon punih 2 godine i 6 mjeseci.
Zatvorila sam uši na druge i slušala samo nju. Pitanja su bila “Hoćeš je dojiti do skole?” Odgovor je bio da ako treba i do škole.
Danas sam svim mamama podrška, čvrsta kao stjena, više nema labilnosti… Ova stranica mi je dosta pomogla, dosta sam naučila i hvala Vam na tome..
Majka triju djevojčica
Potrebna Vam je pomoć savetnice? Kliknite za više informacija
