Prije nekoliko dana moja kćerkica je napunila 14 mjeseci, dojim je još uvijek, to se nekako podrazumijeva, ne mogu je zamisliti sa flašicom u ruci, ne znam kako bih je uspavala osim na svojim grudima.
Eeh, nije uvijek bilo sve tako lijepo. Sjećam se kao juče da je bilo… Tek sam se porodila, bolovi i sve što prati svaki prirodni porod, nisam se ni snašla, šta se uopšte dešava, mlada majka, tek napunila 21 godinu, dan prije nego što ću na svijet donijeti svoju princezu 
ali uopšte ne razmišljam o tome da li imam mlijeka, stavljam je na grudi, ona jede, zaspiva, ali budim je i ručki.
Sestre mi je sa grudi uzimaju i nude joj adaptirano mlijeko.
Hvala Bogu, jednom je malo popila i povratila, posle nije htjela ni da čuje za to, znala je sta je dobro za nju i da će joj to njena mama dati. Jako brzo dojke postaju kao kamen, bolne. Ne znam kako postupiti. Dobivam savjet od sestara i hvala im na tome, da stavljam tople obloge, izmuzam se, bolno je…
[wp_ad_camp_1]
Dolazimo kući, još uvijek ta patnja traje. Moja kćerkica je mala, ne zna kako da sisa, ja neiskusna, pravi mi ragade na bradavicama, kroz kraste probija mlijeko, ipak nalazi put do nje. (Kada dojenje boli šta treba raditi, a šta ne? – ragade) Nisu joj jednom gegice bile krvave od mojih dojki, nisam jednom trzala nogama koliko me je boljelo svaki put kad povuče, ali NISAM ODUSTALA.
Imala sam podršku svog divnog muža, koji je uvijek bio tu uz mene i pokušavao da me razumije. Uspjele smo, prebrodile sve, dojimo uspješno, ne ručki ništa osim maminog mlijeka, odlično dobiva na kilaži. Jedne noći, kad je imala oko 4 mjeseca, budim se, gorim, temperatura, dr kaze pocetak upale grudi. (Temperatura i dojenje) Nahranim svog anđela, uspavam i onda ja sjedim, izmuzam se, izmuzam… Boli, ali znam da moram, znam da će biti još gore ako to ne uradim. Prolazi sve, idemo dalje.
Prolazimo kroz to jos u 2-3 navrata, bez obzira sto je velika, bez obzira što se lagano podoji smanjuju, ipak je velika i ručki svega po malo, ali majčino mlijeko je nezamjenjivo. Još uvijek se družimo na taj način i prija nam. Budi se noću, možda i ne bi da je ne dojim, ali neka uživa dok može, proći će i to.
Sve prođe, ali zapamtite NEMA NIŠTA DRAGOCJENIJE OD MAJČINOG MLIJEKA niti veće ljubavi od dojenja, te bliskosti.
Ručkimo gdje i kad stignemo, na klupi u parku, na kupanju, nije važno gdje.
To me smiruje i tješi kad niču zubici, kad se udarim… I moja mama je najsrećnija mama na svijetu.
Lijep pozdrav Vama, mila Tereza i svim mamama koje doje.
Biljana Ilić
