Draga Tereza,
malopre sam pročitala priču koju ste preuzeli sa drugog sajta i odlučih se da podijelim svoju priču.
Nekoliko dana nakon što sam ostala trudna, po prvi put, sestra mi je poslala link za grupu “Moja podrška dojenju”. Nisam znala ništa o dojenju i gutala sam sve savjete redom i tako 9 mjeseci. Kada sam krenula u porodilište bila ma sigurna u dve stvari ja ću da dojim i dojenje, nije to nista teško. Prve se i dalje držim, šest mjeseci od kako je moj mali miš prvi put povukao. Što se tiče druge, u nju sam posumnjala prvih dana u porodilištu u kome ima jedna babica na cijeli sprat, na svaku moju molbu da mi pomogne ona bi rekla:” moraš sama nemam ja vremena svima da pokazujem i pomažem svaki dan”. Pregledala sam desetine videa na yt i znala sam kako ide ali jednostavno nisam uspjevala da joj pomognem da uhvati sisu i da vuče.
Rekli su mi da imam male bradavice i da trebam koristiti vještačke bradavice. Rekla sam mužu da ih kupi, znala sam sve o njima ali nisam željela da moju bebu hrane vještačkim mlijekom ili da ja dobijem upalu pa sma pristala i na to samo da počne da vuče dok sam gore. Drugi dan smo dobile bradavice i ona je uhvatila….sreća, sreća, radost… Kada bi me pitale ima li mlijeka i da li jede odgovor je bio DA i nisam dala da mi se primaknu dojkama. Mlijeka je hvala Bogu bilo za tri bebe, srce mi se cijepalo kad sam se po malo izmuzala i bacala mlijeko da omekšam grudi jer su bile ko baloni. Dosli smo kući sa zapušenim nosom i infekcijom, dobijala je gubila na težini ali mi smo i dalje samo sikile i to preko vještačkih bradavica. Nakon mjesec dana ona je ozdravila i ja sma krenula u odvikavanje, bilo je vriske, kmeke, ali nakon 3 dana ona je sikila preko moje bradavice. I to je to to je jedino bilo teško ostalo ne.
[wp_ad_camp_1]
Nikad se nisma pitala da li ima dovoljno mlijeka jer je ona uvijek bila sita i zadovoljna. Vagala sam je u prosjeku svakih 10ak dana i dobijala je uvek po 200 do 350 grama za tih 10 dana. Nakon 4 mjeseca pedijatrica nam je rekla da može jesti kašice i sokice. Ja sam joj samo odgovorila NE, ja nju isključivo dojim do 6mjeseca, znam da može ali ne želim. U ovih 6 mjeseci nisam nikad postavljala pitanja u grupu jer nisam imala potrebu, imala sam stariju sestru čija je beba 10mjeseci starija od moje i koja mi je u svemu od prvog dana bila zamjena za Terezu. Možda nam ne bi bilo tako lako da nismo imali tetku da joj se u početku požalimo ali to su sve bili Terezini savjeti koje smo obe čitale.
Moja majka nije znala da 99% žena može da doji i da što više dijete jede više mlijeka nadolazi, nije imala internet da pročita niti pedijatra koji bi joj to objasnio. Nažalost 30 godina poslije nije se mnogo promijenilo u zdravstvu ali hvala bogu ima net i ima grupa kao sto su ova da pobiju predrasude i stereotipe i da daju snagu majkama koje su odlučne da doje jer je to NAJBOLJA hrana za njihovu djecu.
Hvala ti Tereza jer sam zahvaljujući tvojoj stranici u porodilište otišla sa saznanjem da mogu da dojim i da ma šta god oni govorili to se nije promijenilo.
autorka: Tanja, član grupe za podršku dojenju
Potrebna Vam je pomoć savetnice? Kliknite za više informacija
