Želim podijeliti svoju priču s vama…
Prvo dijete, curicu, rodila sam 2012. Uvučene bradavice su pravila problem. No jedna sestra u bolnici mi se posvetila i potrudila se pokazati i pojasniti kako da dojim bez obzira na to. Uspjela sam! Bila sam tako sretna.. mlijeko je nadošlo. Ima ga dovoljno. Kćer je sisala i spavala. Došli smo 7.dan kući. 10.dan su krenuli grčevi. Plač, gunđanje i bacanje na siis.I tu smo počeli padati pod pritiskom okoline.. vjerojatno je žedna. Ma mlijeko nije dobro, nije dovoljno jako, nema ga dovoljno.. daj joj vode daj joj čaj… i bočica po bočica… nakon mjesec i pol doživjela sam poraz. Odbila je sisanje zbog bočice.
Nakon nekoliko mjeseci počinjem proučavati dojenje.. Prošle godine saznam da sam trudna. Bacam se na dodatno učenje o dojenju. Ovaj put sam odlučna! I spremna!
Dogovoreni carski.. vidim sina na 5 minuta, odvode ga, ja u intezivnu 24h. Dolazimo u sobu nas dvije sa intenzivne. Jedva čekam da primim sina i da ga stavim na prsa. No nisam ga dobila, bio je na kisiku.
Dovode mi ga tek oko 18h. I cimericinu kćer također. Spavaju oboje. Mala se počinje buditi i ona zove sestru. Sestra uzima i nju i mog sina. Ja joj odlučno govorim da ga ne hrane da ga želim dojiti. Cimerica kaže da je preumorna za to.
Vraća nam sestra bebe. I govori da su nahranjeni. Toliko sam ljuta bila i napala sam je zašto ga je nahranila kad sam rekla da ću ga dojiti! Ona izlazi bez riječi.
[wp_ad_camp_1]
Gledam sina..budan je ali ne plače. Uzimam ga u naručje i da pokušamo.. iako nije gladan, stavljam ga na prsa. I da! On vuče kao da nikada jeo nije! Ja sretna kao malo dijete. Tu počinje naša borba! Ima šum i rupicu na srcu, na promatranju je. Ne dovode mi ga. Ja odlazim u boks i zahtjevam da ga dojim. I dozvolili su mi, u boksu. Ali me nisu htjeli zvati kada je gladan. Osluškivala sam iduća 3 dana i noći kada će neka beba zaplakati i žurila da vidim jel to on, da bih ga podojila prije nego mu oni uvale nadohranu.
Konačno 8.dan idemo kući, on sisa i spava. Nastavljamo sa dojenjem na zahtjev. Kreću grčevi, gunđanje i svađanje sa sisom. Ponovno okolina..ali ovaj put ne padam pod utjecaj! Ovaj put na svaki njihov komentar imam odgovor! I ne, ne dam mu ni nadohranu, niti vodu niti dudu! Na svako kme dobije sisu. Na očigled raste i napreduje! Sisamo kad stignemo gdje stignemo, ponosno i bez pokrivanja ili skrivanja.
Ovo je moj put ka uspjehu! Tek smo na početku, tek 2 mjeseca ga dojim. Ali uspješno! I odlučna sam da ću ovaj put sve izdržati i dojiti ga što je duže moguće! 
A Vama, gđo Tereza hvala na svakom savjetu koji ste dali, što meni, što drugim ženama na staroj stranici… svaki sam pratila i pročitala. I zbog Vaših savjeta ja sam odlučna kao nikada!
Autorka: Gordana Hegediš
foto: photosbylei.com
