Jutro 18-ti april 2016 godine budim se i neka voda izlazi iz mene. Ne, to nije moguće, nije valjda vodenjak, tek sam 26-ta nedelja trudnoće.
U panici odlazim kod moje doktorice i ona me vraća kući, pretpostavlja da nije vodenjak, da se dešava nevoljno mokrenje. Ali za svaki slučaj da stavljam krpice i pratim. Ponavlja se, a ja u panici. Njene riječi su da nam je bitan svaki dan i da je bitno da beba ima preko 1kg. Ponovno praćenje. Kontrola za par dana. U međuvremenu me dva puta vraćaju iz bolnice iako ja insistiram da sve provjere, sa riječima da nije slučaj o vodenjaku.
Ponovni susret sa doktoricom i njene riječi “Manjak plodove vode, hitna hospitalizacija”.
25-og aprila primljena u bolnicu sa rijecima “da vas ispratimo i za 2-3 dana bit ćete otpušteni”.Vodenjak kreće da curi sve više, ja mirovanjem uspijevam da izdrzim jos 6 dana i kreću bolovi. Moj beban odlučuje da je vrijeme da upozna svijet van maminog stomaka u 28-oj nedelji.
02.05 na svijet dolazi beba Vasilije, težak svega 1210 gr i dug 39 cm. Misija mi je bila da skupim snagu i ne namučim ga u toku porođaja, jer sam svjesna posledica koje porođaj može ostaviti na tako malu bebu. Smještaju ga na neonatologiju, na odjeljenju intenzivne njege i kreće borba za život.
[wp_ad_camp_1]
Znala sam da ne mogu drugačije da pomognem osim da sačuvam mlijeko za svog bebana. Izvlačenje na 3 sata i borba za svaki ml mog mlijeka. Prosipam kolostrum, prosipam mlijeko, suze idu zato što nemam mogućnost da mu dam to mlijeko.
U pocetku po 20 ml, zatim povećavam na 40 ml. 15-ti dan dozvoljavaju da dva puta dnevno dođem kod njega, izvucem svoje mlijeko da bi ga nahranili na sondu… 14-og juna beban prihvata bocicu, 20-og juna ga prvi put stavljam na grudi. Borba traje do 24-juna kad mi saopštavaju da je beban spreman da napusti bolnicu i dođe kod nas kući. Uz savjet da nema dovoljno snage da vuče, ja i dalje izvlačim mlijeko i dajem mu na bočicu. Lijepo napreduje.
Posle 20-tak dana ukidamo bočicu i prelazimo samo na sisanje, već je veći i ima snagu. Bravo, Vasilije, sunce mamino!
Prvi mjesec samo na maminom mlijeku dobija 1500 gr. Doktori, sestre, svi u čudu što sam uspjela da sačuvam svoje mlijeko i što on uopšte sisa. Sisamo na zahtjev, beban je zadovoljan. Ja sam još više zadovoljna, znajući da mu pruzam najbolje, moje mlijeko.
Zato drage mame i vi to možete! Kad sam ja uspjela dva mjeseca da sačuvam i povećam količinu mlijeka, pored svog stresa koji sam imala, možete i vi.
Moj junak, ponos, snaga je sada sa mnom i mogu ponosno da kazem USPJELI SMO!
autor: Mia Pajović
