Priča o dojenju – relaktacija

Drugo dete dojeno od prvog dana, jos sam u porodilistu odbijala dohranu jer sam zelela samo da dojim.

Beba i ja smo se od prvog dana savrseno uklopili, sikila je kad god je htela i koliko god je htela. Prva kontrola, beba je napredovala 1200gr, mojoj sreci nije bilo kraja jer nisam ocekivala toliko. Sve je teklo savrseno, bebac je posle podoja spavao i po 4h. Deset dana pre kontrole beba je cesto imala zelenu stolicu, valjda je neki virus bio, ko zna…ali je i dalje samo sisala.

Druga kontrola, bebac napredovao 800gr, doktorka sokirana, cujem kako mi govori da je to jako malo, da mi je mleko slabo, da ga nema dovoljno, da je beba gladna, pod hitno da uvedete dohranu..

[wp_ad_camp_1]

U trenutku je sve stalo, nisam vise cula sta mi govori a u glavi mi je odzvanjalo “beba je gladna i vase mleko je slabo”.

Zena me je presekla u trenutku, to je bio veliki sok za mene. Dva dana teram po starom i samo dojim ali mi crv sumnje ne da mira…kupujem dohranu i dajem detetu posle podoja a ujedno placem i ne mogu to ni sama da prihvatim. Beba se buni, ali na kraju ipak popije 60ml od kojih 30 povrati. Ok, idemo jednom podoj, jednom dohrana (najveca greska). Kako se beba navikavala na flasicu isli smo jedan podoj, dve dohrane… Kolicina mleka u mojim grudima se postepeno smanjivala jer je bilo manje potraznje, logicno. Sve dok nismo dosli do toga da beba nije htela da sisa.

Krenula sam da izmuzavam mleko pa da mu dajem na flasicu. Svako izmuzavanje-manja kolicina mleka…sve dok nisam dosla do toga da iz obe dojke izmuzem samo 10ml mog mleka. I dalje nisam mogla da prihvatim cinjenicu da vise ne dojim. A onda je u meni proradio inat.

relaktacija

Citajuci postove na Vasem sajtu, naisla sam na post o relaktaciji mleka, dobro sam se pripremila psihicki, ja to zelim, ja to mogu. Od tog trenutka bebu sam krenula ponovo da stavljam na dojku, beba krene da sisa ali se brzo iznervira jer nema puno mleka i krene u histerican plac.

On place jer je gladan a ja placem jer zelim da uspem.

Postepeno je sisao sve duze i duze, kako sam ja bila upornija tako je on sisao vise. Nastavili smo sa dohranom, cisto da dete ne bude gladno ali smo vise forsirali dojenje. Muke su to bile koje su trajale 10 dana. Svaki put sve vise i vise je sisao a dohranu smo poceli u pocetku da smanjujemo prvo kolicinski a posle smo krenuli da izbacujemo po jedan obrok sve dok nismo konacno uspeli da izbacimo dohranu.

Eto mame moje, samo upornost, velika zelja i podrska mogu da vam pomognu da pobedite.

Samo bih zelela da se zahvalim Vama Tereza na ukazanom poverenju i devojci iz Slavonskog Broda Ani na najvecoj podrsci. Posle svega beba lepo napreduje, uskoro cemo na trecu kontrolu, sve je savrseno a doktorku smo promenili jer ne zelim da mi dete leci nestrucna i neinformisana osoba kojoj je 800gr katastrofalno malo. Dakle samo upornost i velika zelja mogu da vam pomognu da pobedite sve.

Poljubac od nas

 

Podjeli:

Odgovori

error: Content is protected !!