Pozdrav draga gospođo Tereza. Već dugo razmišljam da vam se javim. Htjela bih vam samo ispričati svoju priču, trnovit put do cilja, jer možda pomogne nekome tko misli odustati.
[wp_ad_camp_1]
Moja Lorena rođena je u 39 tjednu s 3880g, 51 cm duga, vaginalni porod, pupčana vrpca oko vrata (srećom bez posljedica). Odmah poslije rođenja prihvaća dojku, tako da smo prvi podoj imali u prvih sat vremena života. Odlučila sam da ću dojiti Lorenu i bila presretna što je lijepo odmah prihvatila dojku. U bolnici smo proveli 4 dana jer je ona “puno” gubila na težini. Kada je spavala ja sam ručno cijedila kap po kap mlijeka u mali poklopčić i dodavala joj nakon podoja. Otpušteni smo iz bolnice s 3550g.
Mislila sam da smo uspjele i nastavila je dojiti, nekoliko dana kasnije dolazi patronažna sestra i vaga pokazuje samo 10 grama više nego pri otpustu iz bolnice. Osjećala sam se poraženo… Nisam odustala, sa 11 dana imali smo 3590g i patronazna preporuča dohranu.
[wp_ad_camp_1]
Izdajala sam se kada sam stigla i poslije svakog podoja dodavala. Patronažna je vagala bebu prije i poslije podoja, dobivala je po podoju 20g s tim da je odmah uslijedila i mokra pelena. Zaključili smo da popije samo ono prvo niskokalorično mlijeko i onda se igra, mala ljenčina. Nastavila sam dojiti i izdajati se, ali isto tako i dodavati adaptirano mlijeko po potrebi. 21.dan smo vratili porođajnu težinu.
S mjesec dana imali smo 4650g i počela sam polako ukidati dohranu, obrok po obrok, vjerojatno sam imala sreću jer Lorena voli sisu više od bilo čega. Tada san već uspijevala izdojiti za njene potrebe tokom dana, a noć je od rođenja provodila na sisi. Tako da samo preostalo da ona počne prazniti dojke. Pila sam ******, čajeve za dojenje, radila kompresije, stavljala tople obloge, molila za otpuštanje mlijeka i tražila snagu da ne odustanem, a vjerujte mi da mi je puno puta došlo da odustanem. I onda kada bi pogledala nju kako lijepo papa i koliko je mirna dobila bih novi val snage.
Sada nam je svaki obrok dojenje i ponosna sam jer smo uspjele, da ona nije toliki sisoljubac vjerujem da bi bilo puno teže. Sad sa dva mjeseca imamo 5500g , ponosna sam ali i uplašena, stalno se pitam dali je dovoljno, dali je gladna.
Gledam optimistično napred i znam da nas ćeka još izazova ali kad smo ovo nadvladali znam da ćemo sve.
Ana Marija
Potrebna Vam je pomoć savetnice? Kliknite za više informacija
