Ćao Tereza, pratimo Vas redovno, iako neručkamo više siku 
I želimo da podjelimo sa Vama i ostalim damama našu priču!
Namučili smo se, ali nismo toliko, koliko nas je “narod” izmučio!
Sa prvom bebom (ćerka) i sa drugom bebom (sin) nailazilo mi je mlijeko tek 4-5 dan, kasnije nego ostalim mamama! Prve dane smo sikili kolosum, i ostalu glad dohranjivali flašicom. Što više smo sikili da što prije naiđe mlijeko, i dodatno pumpom navlačila mlijeko. Tako da smo brže došli do cilja da samo sikimo.
Sin mi je više puta jeo (svako 1 1/2-2) ali manju količinu, jer je svaki put zaspo dok je sikio. Tako nam je “narod” počeo govoriti kako nemamo mlijeka, kako nije kvalitetno itd. Bila sam nasikirana, možda je to stvarno uzrok njegovog čestog ručkanja 
Odem kod doktora, mlijeko odlično, da kvalitetnije biti ne može. I mlijeka za dvije bebe! Super, ja sva sretna. Od sve sikiracije dobijem upalu lijeve dojke i gljivice na njoj! Bradavca ranjena, popucala sva. A na desnoj ništa!
[wp_ad_camp_1]
Svaki put kad je bila ta dojka na redu meni znoj oblije, plakala, vrištala svašta nešto od bolova…. kroz antibiotik i kremu izliječimo to sve. Par dana nam je bilo super dok mi sin nije dobio grčiće, pa kako bi “narod” opet imo razlog da pametuje! “Treba čajeve i vodu mu davati, zbog toga plače, on je žedan! Djete gladno vidiš da plače, daj mu siku.” Izludila kad nisam! (Smatram da je majčino mlijeko sasvim dovoljno dok dijete ne počne ručkati kašice, tako da mu nisam davala ni čaj ni vode) Tu smo opet bili nasikirani i opet dobijem nakon 2 sedmice isto ko i prvi put. Opet ista dijagnoza, sve od sikiracije! Doktor već zabrinut! Ali ja ne odustajem, kroz bol i plač mi i dalje sikimo! Izliječimo, izborimo se! Beba od tolike sikiracije moje prestane dobijati na kilaži, jer sam i ja oslabila. Ali ja tvrdoglava, NEĆU da prestajem, borit ću se kad imam dovoljno i dobro mlijeko, a narod nek soli nekome drugome pamet. Od tog dana sam svima koji su mi počeli pametovati začepila usta. Beba je jela, bila napredna, ja sam se osjećala bolje nego ikad, 3mjeseca smo se borili, i nikad nisam pomislila ni u jednom trenu i osjećanom bolu da prestanem dojiti!
Sikili smo 6 1/2 mjeseci onda je počeo ručkati kašice i bilo mu je dovoljno. Sad imamo 16 mjeseci, a seka 7 godina, a mama se ipak rado sjeti tog vrijemena dojenja i želi da poruči drugim mamama da ne trebaju slušati “druge”! Za savjete vam služe doktori i babice….
Lijep pozdrav iz Austrije, i dalje vas pratimo! Biće jos beba pa ako bude šta trebalo rado ću Vam se obratiti, jer vidim da radite ovaj posao sa srcem! Nažalost Vas nisam pronašla ranije na FB!
anonimno
