Moja priča o dojenju 8

8 Moja prica o dojenju 1

Ja imam dve priče o dojenju. 

Prva se završila neslavno, tačnije nikad nije ni počela. U maju 2009 godine sam rodila svoju prvu ćerkicu. Još u trudnoći sam po internetu skupljala razne informacije o dojenju, jer sam jako želela da dojim svoju bebu. Misleći da znam sve, u bolnici se ispostavilo da neznam ništa. I to je bila istina, ono na netu i u časopisima je zaista bilo ništa. Te godine u porodilištu Pančevo pedijatrijske sestre su bile nula. Sve su se složile da imam uvučene bradavice i da je dojenje nemoguće, da neću moći da se izmlazam (pumpice su bile strogo zabranjene), da ću dobiti mastitis i završiti na operaciji, plus sam bila jako slaba sa epiziotomijom, nisam uspela 18 sati posle porođaja da ustanem. Odredile terapiju Bromokriptinom i obvezale mi grudi pelenama. A ja, uplašena, tako je sve izgledalo lako i lepo u časopisima… A sad ovo?!

Nisu ni probale da mi je postave na dojku,samo su dolazile i zapitkivale da li sam pokušala da je podojim i na moje “ali kako?” su odgovarale “pobogu,uzmite svoje dete, to je vaše dete!” ali ja nisam uspela da se snađem kako da je stavim na grudi.

Došle smo kući, tablete sam na svoju ruku prestala da pijem, i nakon 8 dana od porođaja meni je nadošlo mleko. Sva srećna, pokušala sam da je podojim, ona naravno čeka flašicu u usta i otvara usta ali ne hvata bradavicu, koja je uz to uvučena. Rešila da se izmuzem, pumpicom sam izvukla iz obe dojke 10ml. Posle tri sata isto. Treći put nije bilo ništa. Četvrti put ništa. I tako se završilo.

8 Moja prica o dojenju 2

Druga priča je bolja i što je najvažnije i posle godinu dana još uvek traje. U decembru 2011 godine rađa se naša druga ćerka. Početkom trudnoće naletela sam na Facebook-u na grupu Moja podrška dojenju i zatražila ulazak u grupu. Sve te podatke i činjenice o dojenju… Tada sam shvatila da ja zapravo ništa nisam znala o dojenju,ni o ponudi i potražnji,ni o položaju ni o pravilnom postavljanju na dojku ni o prednjem i zadnjem mleku… Ništa.

Sad se više ni ne sećam šta sam to zapravo znala o dojenju kad sam mislila da sve znam. Cele trudnoće sam bila aktivna na grupi kad god sam imala net, razrešila sve moje neudomice, i glupave i važne. Ovoga puta sam htela da uspem.

Ali i u porodilištu sam zatekla prijatno iznenađenje. Puno mladih i obučenih pedijatrijskih sestri. Odmah posle porođaja, dok još nisu presekli pupčanu vrpcu, dobila sam bebu na grudi. Taj osećaj mislim da nikada neću zaboraviti. Sestrica je stajala pored mene i zajedno samnom se divila bebi. Uhvatila je moju bradavicu i ponudila bebi, ali nije htela. Porodila sam se u ponoć i u 11 h su mi doneli maalu čupavu mrvicu. Imala je svega 2950gr i 49cm. Došla je druga mlada pedijatrijska sestra, dodala mi bebu i naučila me je kako da je postavim na dojku. Teško je uspevala da uhvati baš bradavicu i imala je blagu žuticu tako da ju je bilo teško razbuđivati. Ja sam ponela silikonske bradavice sa sobom i pitala ih da li da probamo sa njima,sestre su prihvatile. I uspevalo je. Sledeća smena je došla sestra od pre tri godine, pogleda mi bradavice i krene ista priča, nemoguće dojenje, nemogućnost izmlazavanja, mastitis i operacija i da će se posavetovati sa pedijatrom o prekidu laktacije.

Ja sam samouvereno odgovorila da želim da dojim svoje dete. Nešto je promrmljala, okrenula se i otišla. Više nije progovorila samnom. Drage mame,oprez! Starije pedijatrijske sestre u Pančevu izgleda da više nemaju živce za svoj posao, tako da se ovako rešavaju svojih dužnosti.8 Moja prica o dojenju 3

Kad smo odlazile kući, sestre su me “ispratile” rečima ‘Ova zapela da doji, ali neverujem da će uspeti. Uopšte nema bradavice.’ Kad smo došle kući, meni je buknulo mleko. Pazušne jame su mi nenormalno otekle, jako su me bolele, nisam mogla da pomeram ruke. Bila sam pospana i bez snage, ali nisam imala temperaturu. Sutradan je došla moja baka, opipala mi grudi i rekla da moram da se izmlazam, grudi su mi bile kao kamen. Sama nisam mogla, pa sam ja upravljala pumpicom, a ona mi je masažom razbijala kvrge. Pa smo zamenile uloge. Uspele smo izdojiti čak 200ml mleka! Posle sam to davala ćerki umesto dohrane. Da, u bolnici i dva dana kući smo joj davali adaptirano mleko posle podoja kad sam morala da odmorim, taj četvrti dan sam bila budna 23 sata i više nisam znala gde sam.

Petog dana je odjednom samo zaspala posle podoja. Kažem mami ‘Pa ona spava’ mama mi je odgovorila ‘izgleda da se najela’. Tako sam bila srećna, presrećna! Od tada više nije dobivala dohranu. Naravno, sve do 6 i po meseci. Jako je lepo napredovala, sa 6 meseci je utrostručila svoju porođajnu težinu. Još nije bila bolesna, da kucnem u drvo. U augustu sam dobila svoj prvi mastitis. Nekoliko dana pre sam polomila pumpicu, a tog dana ćerka se uspavala, i ubrzo sam dobila temperaturu. Kad je muž došao sa posla, kupio mi je pumpicu, cele noći se izmlazavala, stavljala kupus, hladne obloge, tuširala toplom vodom pre izmlazanja, temperatura nije padala. Ujutru sam dobila 5 tura inekcija. Sledeći mastitis sam dobila u oktobru, ali sam reagovala na vreme i spasila se inekcija.

U decembru punimo godinicu, i ja sam ponosna na svoj staž. Doduše, nismo uspele da se otarasimo silikonskih bradavica,ali meni je najvažnije da ona pije moje mleko.

U planu mi je da dojim sve dok ona bude htela. 

Članica grupe za podršku dojenju Moja podrška dojenju


Potrebna Vam je pomoć savetnice? Kliknite za više informacija

Podjeli:

Odgovori

error: Content is protected !!