Dojenje je norma za hranjenje, a ne vještačka hrana. Kad se kaže da dojenje smanjuje rizik od pojave kancera dojke za određeni procent, to je greška, jer ne umanjuje dojenje taj rizik, nego hranjenje vještačkim mlijekom umjesto dojenja povećava rizik od dobijanja raka dojke
Piše: Ajla Žujo-Demirović. Objavljeno : 05-09-2015 20:00h
Dojenje je najprirodniji odnos, logičan nastavak bliske veze iz perioda trudnoće; ipak, nakon decenija naviknutosti na flašice i kašice, još nam je čudno i “malo neugodno” vidjeti mladu ženu koja doji bebu. Prema nekim statistikama, 95 posto majki može dojiti svoju djecu, a tek 13 posto njih uspijeva uspostaviti i održati isključivo dojenje u prvih šest mjeseci bebinog života. Premda je temi dojenja globalno namijenjena prva sedmica u augustu, ono je uvijek krucijalno i aktuelno. Stoga smo razgovarali s Terezom Kiš Miljković, savjetnicom za dojenje iz Srbije. Ovaj “čarobni” odnos ona posmatra malo drukčije, a njena fascinacija dojenjem i predanost s kojom pomaže dojiljama u ženama koje nisu dojile izaziva žal, a u onima koje se tek pripremaju na porođaj jaku odlučnost da svojoj bebi omoguće najbolje.
NV: U posljednje se vrijeme mnogo govori o dojenju i dobrobiti dojenja za dijete i majku. Šta nam nedostaje u cijeloj priči?
Da, o dobrobiti dojenja za dijete i majku priča se svuda. Jednostavno rečeno, dojenje nema manu i ne može se ni uspoređivati sa zamjenama za majčino mlijeko. Voljela bih da ukažem na veliku grešku koju svi čine kad se priča o dojenju i/ili vještačkoj hrani za dijete. Nikako ne bi trebalo adaptirano mlijeko stavljati kao normu hranjenja u odnosu na koju se gleda je li nešto bolje ili lošije, ima li prednosti ili mane? Dojenje je norma za hranjenje, a ne vještačka hrana. Kad se kaže, naprimjer, da dojenje smanjuje rizik od pojave kancera dojke za određeni procent, to je greška, jer ne umanjuje dojenje taj rizik, nego hranjenje vještačkim mlijekom umjesto dojenja povećava rizik od dobijanja raka dojke. Smatram da je potrebno prići svim tim poređenjima iz drugog ugla. Dojenje je, kako sam rekla, osnova, zlatni standard u ishrani beba i djece, a zamjena je ono što je lošiji izbor koji povećava rizik od raznih oboljenja, kako kod žene tako i kod djeteta.
NV: Dugo ste već savjetnica za dojenje. Prema Vašem mišljenju, pridaje li se u našem društvu dovoljno pažnje dojenju? Prema nekim statistikama, tek 13 posto majki uspijeva isključivo dojiti, a i praksa pokazuje da se majke često odlučuju za dohranu, brzo uvode krutu hranu. Jesu li majke svjesne važnosti dojenja?
Da, veoma dugo radim s majkama, maltene još od trenutka kad sam i sama postala majka, što je skoro 17 godina. Još tad me fasciniralo dojenje kao način ishrane djeteta, kao način da maksimalno dam sve od sebe da moje dijete dobije najbolji temelj za zdravlje, pravilan rast i razvoj, ne samo u fizičkom nego i u emocionalnom smislu.
Tačno je da je u Srbiji, a nažalost i u zemljama u okruženju, procent isključivo dojene djece u prvih šest mjeseci veoma nizak. Brojka od 13 procenata se odnosi na UNICEF-ovo istraživanje iz 2015. godine koje je provedeno u okviru MICS-istraživanja. Nažalost, procent je vrlo mali, a krivica se slobodno može raspodijeliti na više “sektora”. Imamo veoma lošu podršku kad se radi o trudnicama koje ne dobijaju kvalitetnu pripremu za dojenje. Kad je riječ o ženama koje se prvi put sreću s trudnoćom, one najčešće ne razmišljaju o dojenju uopće jer smatraju da je to nešto što će ići samo od sebe kao prirodno, brine ih samo trudnoća i porođaj. Nisu svjesne da će im dojenje, odnosno znanje o dojenju, trebati od prvog trenutka kad njihovo dijete ugleda svjetlo dana. Tu dolazimo do sljedeće slabe karike: porodilišta s raznoraznim propisima, pravilima, procedurama koje nimalo ne idu naruku dojenju. Od prvog trenutka dijete se razdvaja od majke radi mjerenja, kupanja, pregleda. Majke nisu svjesne važnosti prvog podoja nakon rođenja djeteta i dozvoljavaju razdvajanje ne samo za spomenute radnje već, što je najtragičnije, dešava se da budu razdvojeni, jer u tom porodilištu majke i bebe nisu zajedno tri dana, zato što je “takva procedura”. Sljedeća stepenica: sve i ako uspiju izaći iz porodilišta i potrude se uspostaviti dojenje, nažalost tu su patronažne sestre i pedijatrija gdje se na dojenje gleda kao na “najbolje za bebu”, ali “ipak, majko, nakon podoja dodajte 30 ml adaptiranog”. Tu se bitka za dojenje gubi. Majke smatraju da tako mora.
Majke su svjesne značaja dojenja, no, usljed ovoliko prepreka i nedostatka, prije svega, samopouzdanja koje su trebale steći još u trudnoći i nedostatka podrške nakon rođenja djeteta, dobro je da uopće doje.
Kad dojenje počne gubiti bitku, daje se adaptirano ili čak kravlje mlijeko, pa pokušavaju same sebe utješiti da je i zamjena dobra.
NV: Upravo ste rekli, nedostaju ključne informacije i edukacija kako bi se donijela najbolja odluka za dijete i za majku. Usljed toga, nakon porođaja i dolaska iz bolnice mlade majke ne uspijevaju uspostaviti dojenje niti potražiti pomoć. Koji su prvi, najhitniji savjeti porodiljama?
Postoji mnogo savjeta, ali izdvojimo najvažnije. Položaj djeteta na dojci mora biti dobar – dojenje ne smije boljeti, dijete treba sisati kad i koliko želi – ne može dijete imati previše podoja, može ih imati premalo, nikad ne poredite svoju bebu s drugom bebom, čak ni sa svojom prethodnom, jer su svaka od njih priča za sebe. I još jedan: nikad nemojte mjeriti koliko imate mlijeka tako što ćete izdajati dojke jer to nije mjerilo količine mlijeka, već mjerilo vještine da u tom trenutku izvučete određenu količinu mlijeka.
NV: Često čujemo i tvrdnje: “Nemam dovoljno mlijeka!”, ili: “Moje mlijeko nije dovoljno hranjivo!” Radi li se ovdje o istini ili o zabludi? Može li se desiti da majka nema dovoljno mlijeka i može li njeno mlijeko biti neNiko nema pravo razdvajati majku i dijete te djetetu uskraćivati majčino mlijeko, čak i u situacijama kad beba ima problema nakon rođenja. Da ne spominjem zdrave bebe koje se moraju donositi na podoje i nakon carskog rezakvalitetno?
Da, moguće je da majka nema dovoljno mlijeka i to je nešto što se u najvećem procentu slučajeva može popraviti, ali da je mlijeko nekvalitetno, to ne stoji na čvrstim nogama. Postoje tehnike povećanja količine mlijeka, ako je uopće potrebno takvo što uraditi, jer u najvećem broju slučajeva majke samo misle da nemaju dovoljno mlijeka. Dojke se nakon nekog vremena poslije porođaja prilagode potrebama djeteta pa smanje pretjeranu proizvodnju koju su imale i majke se uplaše za količinu. Kako da majka bude sigurna da ima dovoljno mlijeka? Ako imate zdravo terminsko dijete koje sisa na zahtjev i podoji aktivno bez dodavanja bilo koje druge tečnosti (čaj, voda, sok), a usto kao glavno mjerilo dijete redovno mokri, to je znak da ono unosi dovoljno mlijeka.
NV: Opravdano ili ne, sve više žena porađa se carskim rezom pa u tom slučaju majka dijete dobije tek nakon 24 sata, nekad i kasnije. Kako će one pravilno uspostaviti dojenje?
Jednostavno, od trenutka kad se majka lijepo razbudi iz anestezije, ona može dojiti dijete. Niko nema pravo razdvajati majku i dijete te djetetu uskraćivati majčino mlijeko čak i u situacijama kad beba ima problema nakon rođenja. Da ne spominjem zdrave bebe koje se moraju donositi na podoje i nakon carskog reza. Opće je poznato da česti podoji nakon carskog reza pomažu da se majka brže i lakše oporavi od operacije, maternica se brže vraća na svoje mjesto, smanjuje se krvarenje. Majke imaju pravo na podoje, samo se moraju truditi da svoje pravo ostvare, a na doktorima je da pomognu. Sve i ako majka ne uspije dojiti u porodilištu kako treba, onog trenutka kad dođe kući s bebom, ako se potrudi oko dojenja, za dva dana će se vratiti dojenju. Jeste da su izgubile mnogo vremena, dijete nije došlo do veoma važnog kolostruma, ali stanje se može spasiti.
NV: Je li izdajanje mlijeka dobra i potrebna praksa ili predstavlja narušavanje prirodnog ciklusa između majke i djeteta? Usto, ljekari često savjetuju dojenje “na određeno vrijeme”, na dva-tri sata, a majke se često žale da ne uspijevaju održati taj tempo. Vaš savjet?
Apsolutno ne postoji pravilo hranjenja djeteta na tri sata. Tu nema mnogo rasprave. Za uspješno dojenje mora se poštovati prirodni ciklus, a to je dojenje na zahtjev djeteta, kad i koliko želi. Izdajanje je tehnika koja se koristi samo u dvije situacije: kad majka ima prepunjene dojke u prvim danima nakon porođaja, i tad samo između hranjenja da se popusti pritisak u dojkama, ili ako su majka i dijete razdvojeni iz bilo kojeg razloga, a s ciljem održavanja laktacije. Bilo bi dobro naglasiti još nešto, vrlo važno, a to je da čak ako je dijete bolesno, majka koja doji to dijete mora biti s njim dok je hospitalizirano. Nema razdvajanja majke i deteta.
NV: Vodite Facebook-grupu i stranicu “Moja podrška dojenju”. Kakva su Vaša iskustva, uspijevate li pomoći članicama? Uspijeva li grupa podići svijest o važnosti dojenja?
Na početku sam pokrenula blog, pa sajt na stranici www.superbeba.com, pa sam vremenom imala potrebu proširiti pristup majkama te sam oformila grupu “Moja podrška dojenju”, da bih prije nekih pola godine prešla na stranicu s tim imenom kao nešto mnogo praktičnije za rad. Trudim se da pomognem savjetima koliko je u mojoj moći, jer je prilikom dojenja potrebno da majka i ja kao savjetnica sarađujemo vrlo tijesno. Zadovoljna sam procentom uspješnog savladavanja problema koje majke imaju. Podiže se svijest o značaju dojenja, što je veoma uočljivo, ali sve dok ne budemo imali sistemske promjene, nećemo mnogo postići. Ovo je borba Davida protiv Golijata.
NV: U kontaktu ste i s “La Leche League”. Uspijevate li primijeniti neke njihove koncepte prilikom pomoći mladim majkama? I u tom smislu, koliko smo kao mentalitet ili region blizu tog “zlatnog standarda dojenja” o kojem ste govorili?
Sa ženama iz “La Leche League” sam bila mnogo više u kontaktu ranije. Njihov koncept je sasvim uredu i sigurna sam da će vremenom zaživjeti. Iskreno, mnogo sam više u kontaktu s drugim organizacijama i pojedincima. Izdvojila bih, po meni, najvećeg stručnjaka za laktaciju dr. Jacka Newmana s kojim sam u kontaktu. I usprkos veoma velikim kampanjama, radu, trudu, vjerujte da ni u tim razvijenim zemljama stanje nije mnogo bolje nego kod nas. Najveći krivac je decenijska velika kampanja kompanija koje proizvode zamjenu za majčino mlijeko. U razvijenim zemljama se najlakše prodaju proizvodi jer ima novca, a u slabije razvijenim nakon porođaja se dijele i besplatno kako bi se, kad se dojenje uništi, moglo zaraditi na daljnjoj prodaji. Iako postoje zabrane o reklamiranju ovih proizvoda, kompanije pronalaze načine da prodaju svoje proizvode i neprestano uvećavaju dobit svojih firmi na štetu zdravlja djece.
Tereza Kiš Miljković (Srbija) je savjetnica za dojenje. Temom dojenja počela se baviti još 1998. godine, a kako sama kaže, uspješno žonglira između raznih poslova, porodice i hobija. Predsjednica je udruženja građana “Info centar” putem kojeg se trudi podići svijest o značaju dojenja te pružiti podršku trudnicama i majkama. Vodi Facebook-grupu i stranicu “Moja podrška dojenju” i internetsku stranicu superbeba.com. Podršku za svoj rad našla je u uglednom stručnjaku za laktaciju dr. Jacku Newmanu i američkoj organizaciji za podršku dojenju “La Leche League”. Na zahtjev zainteresiranih, organizira i vodi tematske radionice o dojenju.
izvor: novovrijeme.ba