Ove godine u proljeće, rodila sam svoje 4. dijete. Sve je proslo u redu. Beba je dojila još u boxu, i nastavila kad su nas prebacili u sobu.
Sve je teklo glatko , beba je dojila (i ostalih troje je dojeno) i kakala, spavala… dok beba nije prestala nakon 2 dana disati u noći. Dragom Bogu hvala primjetila sam to, sestre su bebu aspirirale i ostavile na intenzivnoj gdje se to ponavljalo. Nisu mi dali da dojim jer su povezivali to sa hranjenjem, ali sam izdajala i nosila mlijeko, a oni su izdojeno davali na sondu. Inzistirala sam da ne daju adaptirano. I nisu.
Dvije večeri je beba toliko plakala da su mi dozvolili da je podojim. Ne možete ni zamisliti kolika je to sreća bila. I moja i njegova. Dojio je preko sonde u ustima. Kasnije smo prebačeni u drugu bolnicu i tamo je nakon 2 bočice mojeg mlijeka bio isključivo na prsima. I danas sa nepunih 5 mj je isključivo na prsima.
Posebna je ljubav i veza to 
[wp_ad_camp_1]
