Draga Tereza,
kao što sam rekla, volela bih da podelim moje iskustvo sa simptomima aktuelnog virusa COVID-19 i borbe sa njim i dojenjem.
Naime, priča počinje pre tri vikenda, kada se suprug požalio da je izgubio čulo mirisa i ukusa. Ja sam to olako shvatila i nisam se mnogo brinula. Međutim, u utorak se budim sa blagom temperaturom i osećajem slabosti, maltene nisam imala snage da se podignem iz kreveta… s obzirom na to da moj opis posla podrazumeva stalni kontakt sa decom, često sam bila bolesna dok sam radila, ali nikad se nisam tako slomljeno osetila kao tada… naravno, život sa dvoje dece ne podrazumeva odmor, i tako sam nekako danima “bauljala”, skoro četvoronoške, i opet se nisam obazirala, sve do petka kada sam u potpunosti izgubila čulo mirisa i ukusa. Tada sam odlučila da odem u lokalnu kovid ambulantu. Da napomenem da sam do tada već izgledala kao živi leš, jedva sam se pokretala, suprug je morao da uzme slobodne dane da mi pomogne oko dece, jer sam zaista bila nemoćna…
A uz sve to imam bebu koja sisa, koja u životu nije probala mleko na flašicu, a AD formulu nije dobila otkako je izašla iz neonatalogije…
Dani i noći su mi se stopili, konstantno sam imala osećaj da gorim, a temperatura nije prelazila 37… u nekim trenucima počela sam i mentalno da se gubim… ma verujte da se u životu nisam tako loše osećala… zbog gubitka čula mirisa i ukusa, hrana mi se gadila, počela sam naglo da mršam (na kraju sam za 10 dana smršala 5kg)…
[wp_ad_camp_1]
Sve u svemu, u petak odlazim u kovid ambulantu i stavljaju me na spisak za testiranje, jer imam skoro sve simptome, ali je tih dana “Torlak” odložio primanje uzoraka za testiranje. U subotu vadim krv i svi parametri su u redu, a meni sve lošije… I naravno, čitavo stanje mi se pogorša sa pojavom moje hronične upale sinusa, praćenu prejakim glavoboljama, zbog koje dobijam antibiotik … Noću nemam snage da ustanem da dojim bebu, suprug ustaje i stavlja je pored mene da sisa…
Pošto, naravno, nevolja ne ide sama, moja mrva od 7 meseci se razbolela (od mene najverovatnije). Mrzela sam sebe što sam bila nepažljiva i prenela joj, ali verujte mi da moje psihofizičko stanje nije stavljalo u obzir tu opciju da ću zaraziti i bebu… Misli su mi tih dana uglavnom bile rasejane, kratkoročne…. ma ne znam ni sama kako da opišem…
Bebina krvna slika je ukazivala na virusnu infekciju, ali testiranja se nisu sprovodila na “lakšim ” pacijentima… Iskrena da vam budem, prvo sam bila besna što smo pogodili baš period kada su testiranja bila svedena na minimum, ali na kraju sam shvatila da je to super, jer bismo vrlo verovatno završile u nekoj od kovid bolnica…
[wp_ad_camp_1]
Da se vratim na temu… Dojenje nam je tih dana bilo svedeno na minimum… Niti je ona imala snage da vuče, niti je meni “nadolazilo” kao inače…
Tih dana sam kontaktirala i Terezu, da je pitam za savet, jer sam zaista bila na ivici da pošaljem muža da kupi flašicu i AD, ali smo ipak odustali od te ideje, kako zbog Terezinih reči podrške tako i zbog muža koji je rekao: Pa sada joj je najpotrebnije tvoje mleko…
I nekako pregurasmo ta njena tri dana pakla… i prošlo je… nadam se, bez većih posledica…
Bebica se odlično oporavila, i počela je ponovo lepo da sisa, čak mi se čini da se od tada mnogo više raduje siki … Ja još uvek vučem “rep” zaraze, jer mi se svaki dan barem jednom zavrti u glavi, umornija sam nego inače, a čulo mirisa i ukusa mi se samo delimično vratilo, ali bitno je da sam stala na noge i da mogu da funkcionišem…
Tako da, drage mame, trudnice, dragi SVI, moram vam savetovati da se zaista čuvate, i da čuvate vaše bebce, ovo nije šala… Ja sam bila prva koja nije verovala u sve ovo, ali kada sam iskusila na svojoj koži i koži svoje bebe, shvatila sam da ovo zaista nije naivna situacija…
Čuvajte se i izlazite samo po prekoj potrebi
Tekst nema namjeru da podiže paniku već samo da bude djeljenje jednog iskustva.
Potrebna Vam je pomoć savetnice? Kliknite za više informacija