Provodeci dosta vremena citajuci, komentarisuci, pitajuci,… u grupi ” Moja podrska dojenju”, došla sam na ideju da svoje iskustvo podijelim sa svima vama.
Imam 24. godine i babica sam. Postala sam majka sa 20. godina, drugo se rodilo kad sam imala 22., a trece 23.godine. Moje iskusustvo sa dojenjem je dugotrajno, tacnije dojim ukupno djecu 35.mjeseci, mada to se sa najmladjim djetetom nastavlja.
Nadam se da cu bar iza sebe ostaviti 50.mjeseci dojenja
Moja prica pocinje u jednom gradu u Crnoj Gori. Poslije zavrsene medicinske skole i steknutog znanja, bila sam sigurna u sve vezano za trudnocu i period poslije nje. Udala sam se, zatrudnjela i dobila prvu bebu. Porodjaj je trajao dan i po, na kraju je beba imala slomljenu kljucnu kost, a ja imala dovoljno kopci, da nijesam mogla mjesec dana normalno ustati iz kreveta. Da jos bude teze, muz mi je bio u inostranstvu, a ja kod njegovih roditelja. U zadnjem mjesecu, po sopstvenom nahodjenju, sam svaku noc poslije tusiranja masirala grudi. Taman toliko da se pojavi kapljica kolostruma.
Kad se beba rodila, imala sam mlijeko. Zene su se mucile oko mene, a ja sam sa ponosom dojila svoju bebu, slikavala je i slala tati slike, da bi i on tamo negdje, vidio kako sve to izgleda. U porodilistu, iako su znali da sam im koleginica, NI JEDAN JEDINI savjet vezano za dojenje nijesam dobila. Ja sam ih ljubazno molila, da kad ponesu dijete na kupanje i povijanje, ne prehranjuju ga, jer imam dovoljno mlijeka. Svaka je sa osmijehom nosila moje luce, ali svaki put kad mi je vrate, beba je bljuckala. Ja tad sto od bolova, sto od emotivne iznurenosti, nijesam imala snage da se raspravljam. Nekolika sata pred odlazak kuci, sam dobila temperaturu. Dobila sam je zbog mastitisa.
Otpuste oni mene takvu kuci i kad sam ih pitala sta da radim, bukvalno mi ni odgovor nijesu dali, nego su rekli da ce proci. E, mastitis je vec bio za mene nesto o cemu nijesam mnogo znala. Prolazili su dani, a ja sam sa bebom provodila vrijeme zatvorena u sobi, sa toliko visokom temperaturom, da je sve sto sam mogla da uradim je, da ga nadojim. Isla sam kod izabranog ljekara nekolika puta i svaki put me vratio. Rekao mi je da ako mi da penicilin, da ce mi NESTATI mlijeko. A, ja sam ga, onako nikakva, uvjeravala da sam ga primala poslije porodjaja, jer mi je vodenjak van porodilista pukao. Vracala sam se kuci, onako utucena, bez blage veze sta da radim. Svi oni koji su mi poslije dijelili mnogobrojne savjete vezano za djecu, one sveznalice, su tad cutale i nijesu progovarale. Vec poslije 10 dana takvog mucenja, ja odem kod drugog ljekara i on me spasi penicilinom.
Sumiram, ni u porodilistu, ni kod ginekologa ni jedan savjet nijesam dobila ni kad sam ga trazila. A, tek od izabranog…
Prva beba je sisala 22.mjeseca. Obozavala je cicu i dan danas, je obozava i kad sisa druga beba, ljubi je i naslanja glavu na nju. Prestali smo sa dojenjem jer sam bila opet trudna, a konstantno od prve trudnoce imam problem sa hormonima stitne zlijezde. Sa drugom bebom je sve bilo drugacije. Kad je beba br 1 imala 6.mjeseci, preselili smo se u Norvesku. Cim sam ostala trudna, otisla sam kod izabranog. Zena sa neseg govornog podrucja. Uputila me u trudnocu i to je radila svaki mjesec do kraja trudnoce. Bila sam i kod babice na ultrazvuk. Izabrani ljekar mi 2 puta pred porodjaj pricala o dojenju i sta raditi nakon porodjaja. Kad sam se porodila babice su non stop dolazile kod mene i u svako doba sam mogla sa njima da pricam o bilo cemu, a jednom dnevno smo imale sastanak koji se ticao dojenja i trajao je oko sat vremena.
Zavrsila sam medicinsku, sto je vaznije, dojila sam do tad 22.mjeseca, ali sam tad toliko stvari naucila. Sve ovo sto Tereza prica u ovoj grupi, to su one meni pricale. Da sam obicni laik shvatila bih i uspjela u dojenju. Babica mi je rekla da, 100% zena u Norveskoj doji 3.mjeseca. A, kad sam joj ja rekla da 16% zena u Crnoj Gori doji svoju djecu, nije mogla da vjeruje. Kad sam izasla iz bolnice, dali su mi broj telefona savjetnika za dojenje, da u toku 24h dnevno mogu da zovem i da dobijem informacije.
Kad je beba imala 4.mjeseca, ja sam ostala trudna. Svi su me savjetovali da prekinem sa dojenjem. Tad sam bila na odmoru u CG i ginekolog i endokrinolog su mi rekli da mlijeko gubi kvalitet i da ce beba sama odbiti da sisa, jer se mijenja i ukus mlijeka. Ja nijesam ziva htjela da prekinem. Vratila sam se u Norvesku i nastavila sa dojenjem. Beba je sisala punih 6. mjeseci. Zadnjih nekoliko dana sam bila toliko lose, da me muz molio da prekinem. Ali ja bih i zivot u tom momentu dala samo da docekamo 7. mjesec, a da ona do tad sisa. USPJELA SAM I BILA PONOSNA.
Kad se treca beba rodila, ja sam dojila mladje, a bebi br2, koja je tad imala 11.mjeseci, opet davala moje mlijeko. Tako dok je napunila godinu. Nije moglo dugo da traje, jer majka sa troje djece, muzem koji radi, i koja nema ovdje nikog svog, nije imala vremena za stalno izmlazanje. Beba br3 ima 8.mjeseci i jos sisa. Sisace do daljnjeg.
Ovom svojom pricom zelim da kazem da treba da dojimo nasu djecu, zato sto je to ono sto je prirodno. Nase prababe i babe nijesu nista znale o dojenju tj u odnosu na nas danas, ali znale su da trebaju ono svoje dijete da stave na sisu i da ga najedu. Nijesu imale ni opciju. A danas je to tako, drzava je zdravstveno vaspitanje prepustila “ulici” pa neobrazovani uce neobrazovane. Od prostog prave komplikovano.
Autor: anonimna članica grupe za podršku dojenju
