Evo, odlučila sam napisati nešto o dojenju iz vlastitog iskustva.
Prvenstveno jer po nekoliko stvari nismo imali tipičan početak, niti u vezi poroda, niti u vezi dojenja.
Ovako je počelo. Otišli smo na tečaj za trudnice i tamo nam je sestra rekla par činjanica o dojenju koje nikad pije nisam čula. Shvatila sam da ja o dojenju pojma nemam a o trudnoći sam već sve živo naštrebala. Bacila sam se na proučavanje dojenja, čitala knjige, forume, brošure… Ma već i prije poroda sam bila sigurna da ću dojiti, da ću imati dovoljno mlijeka, da će beba biti pravi mali sisavac.
Jedva smo zakoračili u 35. tjedan trudnoće a meni je puknuo vodenjak i sutradan sam rodila. Nedonošće, normalne porođajne težine, “nedozrelih” pluća, slabog refleksa sisanja… 100 briga i 100 pitanja. Prvo je smješten na pedijatriju naše bolnice a zatim na neonatologiju bolnice udaljene stotinjak kilometara. Pedijatrica me ohrabrivala i savjetovala izdajanje, jer je bila uvjerena da će on uskoro ojačati i da ćemo moći dojiti.
Mlijeko je krenulo 4. dan nakon poroda (uz izdajanja svaka 3-4 sata) a 7. dan je moj sin prvi put jeo moje mlijeko, je da su ga morali hraniti na sondu, ali je jeo moje mlijeko. Sljedeća dva dana smo kombinirali hranjenje na sondu i na bočicu a jeo je max 35ml. 12. dan smo prvi put dojili i dva obroka nije jeo gotovo ništa (vagali smo ga prije i poslje podoja koji je trajao 30min). Sestre su rekle da ćemo probati još jednom dojiti i ako ne pojede ništa, dat će mu bočicu a sutra opet pokušavamo dojiti. Nije bilo druge opcije, nije smio gubiti na težini jer se još nije vratio na porođajnu težinu. Treća sreća! Velikih 20ml!
Svaki sljedeći podoj je bio sve uspješniji. Nije sve teklo baš glatko, zaboravljao je disati dok guta pa sam brojala sekunde između udisaja i morala mu vaditi siku iz usta da udahne. I tako nekih mjesec dana a onda je uspio uskladiti disanje i gutanje.
[wp_ad_camp_1]
15. dan smo napokon došli kući i nastavili s dojenjem. Napredovanje na kilaži je pokazivalo da radimo pravu stvar. Rođen je s 2780g, došao kući s 2670g a s 1mj i 18 dana se vagao i vaga je pokazala nevjerojatnih 4400g. Postao je pravi mali sisavac i tražio papati svaka 2-2,5 sata.
Zbog vodenih stolica pedijatrica je preporučila da izbacim mlijeko i sve mliječno iz prehrane jer dijete vjerojatno reagira na mlijeko. 4,5mj bez mlijeka nisu imala nikakav utjecaj na kvalitetu i količinu moga mlijeka, pa sam se uvjerila da su mnoge mame u zabludi kad misle da nemaju dovoljno mlijeka jer ne vole piti mlijeko.
Zapravo, kroz 14mj dojenja sam se uvjerila da postoje mnogobrojne zablude u vezi dojenja a sve se uglavnom svodi na neinformiranost, nezainteresiranost, nedovoljnu motiviranost i sl.
Nažalost, nakon 14 mj smo morali prestati, zbog komplikacija u novoj trudnoći. I njemu i meni je to teško palo. Oboje smo uživali u dojenju, ali zaista.
Mislim da naš primjer dokazuje da dojenje nije nemoguća misija. Nije mi namjera hvaliti se, nisam se ja namučila (nisam vidjela ni ragada, ni zastoja, ni mastitisa…), želim pohvaliti svoga sina, on je taj koji se morao pomučiti da bi naše dojenje uspjelo.
Tekst napisala članica Grupe za podršku dojenju
Potrebna Vam je pomoć savetnice? Kliknite za više informacija
