Draga Tereza,
sa zadovoljstvom ću podijeliti svoje iskustvo sa Vama i ostalim budućim mamama blizanaca.
Dojila sam Mihaelu i Aniku godinu i 4 mjeseca. Sada sam ponovo u drugom stanju i čekamo naše treće dijete da dođe na svijet. Glavna stvar koju majke treba da imaju je SAMOPOUZDANJE i POMOĆ. Ja sam imala samopouzdanja, ali je bilo toliko pritiska od strane zdravstvenog sistema od dana kada sam se porodila pa tokom čitavog perioda dojenja. Najviše čini mi se u prvih šest mjeseci, kasnije kada se uvela nemliječna hrana je bilo manje priče.
Osim samopouzdanja, pomoć adekvatna je jako važna! Imala sam gromnu pomoć od supruga i najbližih članova porodice. Muž je aktivno učestvovao apsolutno u svemu.
Njih dvije su rodjene sa 2700 i 2300 kg i tada nam je rečeno da ih moramo buditi po noći da doje i da ne mislimo da ako beba spava mirno po noći da to znači da je sita. U prvih par mjeseci smo bili prilično iscrpljeni, vodili smo tabelu u koliko sati je koja dojila, brojali mokre pelene, po noći navijali alarme da bi ih budili za podoj (a buđenje je često podrazumijevalo štipanje za peticu kako bi se probudile iz dubokog sna). Bilo je tu i trenutaka ludila kada bih shvatila da nisam čula alarm i da sam prespavala. Tada bih bila bijesna na muža i na sebe kako to da nismo čuli alarm – bili smo iscrpljeni.
[wp_ad_camp_1]
Na početku sam zahvaljujuci Vama Tereza uspijevala da prebrodim razne krize i probleme sa dojenjem. Na samom početku sam imala prepunjene grudi i nevjerovatno bolne masaže uz injekcije. A bilo je u startu priče tipa – “Ma nema šanse da možeš dvije bebe da dojiš!”
Sjećam se da sam drugog dana po izlasku iz porodilišta poslala sestru da mi kupi pumpicu za izmlazanje mlijeka s ciljem da vidim koliko ja to imam mlijeka. To je u mom slucaju bačenih 50 eura. Uz tu pumpicu sam tek po par kapi mlijeka uspijevala da izvučem, što je naravno stvaralo veliku sumnju kod mene. Ubrzo nakon toga sam pošla kod svog doktora na skidanje konaca jer je bio carski rez i sreća što je tražio da mi pogleda grudi. Kanalici su bili začepljeni i uz masažu je krenula fontana iz mene (a uz pomoć pumpice tek po koja kap). Sjećam se isto da mi je ta žena koja me masirala rekla da bacim tu pumpicu, da beba odlično zna svoj posao i zna da izvuče mlijeko.
Dojila sam ih na zahtjev, a to znači da su njih dvije konstantno bile na meni. Mislim da su pogrešna uvjerenja da se beba treba ‘uobročiti’ na tri sata. To su gluposti.
Male bebe su po prirodi kinestetičari, što znači da im treba dodir, one nemaju sat pa da znaju da treba da se oglase baš posle trećeg sata. Dakle, dojenje sa razmacima i od 5-10 minuta je u redu sve dok se malo ne usaglase i ojačaju. Čim su rođene dojila sam ih jednu za drugom, jer sam na taj način postepeno upoznavala njihova malena tijela i ponašanja i zajedno s njima učila o procesu dojenja.
Kasnije sam počela da ih dojim istovremeno. Sjedjela bih u fotelji, a sa lijeve i desne strane sam imala jastuke kao i u krilu do visine grudi. Jedna beba bi ležala na tim mojim jastucima s lijeve, druga sa desne strane. Dakle, nisam kupovala nikakav poseban jastuk, već sam improvizovala i napravila dobro rješenje od postojećih jastuka u kući.
Ja sam se tada trudila da budu što duže budne i da što duže aktivno doje. To sam radila time sto bi ih českala po glavicama ili bi ih blago prodrmala i to je imalo efekta. Poslije se i to promijenilo.. kada su opet prilično ojačale, a dužina podoja se smanjila sa sat vremena na 15 minuta, tada sam ih ponovo dojila pojedinačno jer su već smetale jedna drugoj, gurale se i sl.
Nema preciznog savjeta da li je bolje pojedinačno ili istovremeno dojenje… Postoje faze kada je poželjno jedan, tj. drugi način.
Pomenula bih i to da su moje djevojcice od rođenja jako različite fizičke građe. Jedna je buckica, a druga mršavica. Ova mršavica je uvijek fino pratila seku po brojkama, ali po izgledu je uvijek bila mršavica. Imala sam šokove od pedijatara koji bi mi za nju rekli da je neuhranjena. Imala sam predloge da prestanem da je dojim, a da dojim samo ovu što je punija. Čak sam u 4.mjesecu i poklekla jer je pritisak bio ogroman, a dijete stvarno na oko premršavo. To je bio i period kada ja baš ta beba odbijala da doji i dojila uz plač i nevjerovatna uvijanja. Nema šta nisam radila… dojila bih je kada bi se budila dok još nije bila sto posto budna. Ni danas ne razumijem tu njenu fazu štrajka ali to je bio trenutk kad sam samo na trenutak posustala. Bio je neki test da ako popije više od čini mi se 50 ml znači da je gladna. Ona bi u početku odbijala vještačku hranu, međutim malo po malo je došla na punih 100 ml ispijenog vještackog mlijeka. Ona je sve lošije sisala a sve bolje prihvatala vještačku hranu. Tada sam odlučila da neće moje drugo dijete biti na nekoj hemiji i isključila sam u potpunosti takav vid ishrane i vratila je samo na grudi. Malo po malo prošao je taj štrajk a tu jednu kutiju vještačkog mlijeka koju smo bili kupili smo bacili. Ta mršavica je i dalje mršavica pored sveg mesa, i povrca i voća koje unosi.
Drage buduće mame blizanaca, naoružajte se strpljenjem, snagom i vjerom da vi to možete. Priroda je nevjerovatno sve podesila i nema potrebe da se mi tu nešto miješamo i filozofiramo. Nikakve flasice, nikakva voda na bočicu. Beba dobija sve sto joj treba kroz vaše mlijeko.
Nabavite udobne pidžame i bade mantile i ušuškajte se sa vašim bebicama i uživajte s njima. A neka muževi, bake i dede kuvaju vama kvalitetnu hranu i pomažu oko kućnih poslova. Dobro je moj tata rekao kad je bio na ulazu u stan i pitao za mene gdje sam… Njegov komentar je bio super: ,,Ivana ili hranu djecu ili spava, trećeg nema.” I zaista na samom početku, to je sve što treba da radite ako mislite da uspijete. Srećno!
Ivana Maras-Obradovic
Ovaj tekst je deo serijala o ličnim iskustvima žena koje su rodile blizance i manje ili više uspešno ih dojile. Na uspeh dojenja uticalo je mnogo faktora. Neki od njih mogu da se spreče, prevaziđu, izbegnu. Nadam se da će ovaj serijal pomoći da se bolje razume dojenje blizanaca.
