Ako može anonimno.
Postovana Tereza htjela bi sa vama da podijelim svoju priču o dojenja.
Rodila sam sina 18.01 na termin prirodnim putem.U rodilištu su mi ga donijeli odmah i nisu se ni potrudili da objasne kako se beba pravilno stavlja na dojku.Prvo mi je dijete pa neiskustvo čini svoje. Dosta nesigurnosti i pitanja a nemate se kome obratit jer jednostavno nitko nasluša vaše probleme i nedoumice.
Kada smo došli kući počinje borba sa dojenjem. Dva mjeseca sam se borila sa ragadama, sa upaljenim bradavicama zavrsila na antibioticima zbog upala obje dojke ali nisam odustajala. Svog sina sam dojila kad god je on to tražio.Iako sam ja redovno plakala dok on doji od bolova,nisam odustajala od dojenja jer znam da je to najzdravije za moje dijete i najbolje sto mu mogu pružit. Dok su trajali bolovi trajala je i grižnja savjesti zbog toga sto nemogu da uživam sa svojim sinom u tako lijepom trenutku za oboje. Ali izborila sam se.
Moj sin ima 5 mjeseci i samo je dojena beba AD mlijeko nije ni probao.Veliki je osjećaj ponosa kada uspijete u naumu da svoje dijete dojite iako okolina i nije bas naklonjena k tome jer kod nas je da ili nemamo dovoljno mlijeka ili nam nije dobro mlijeko ili je pak pre jako za naše bebe.
Hvala vam Tereza od srca sto postojite i sto osim odgovora i pomoći pružate i ogromnu podršku mamama koje tek počinju da doje svoje bebe, jer pitanja je mnogo a pomoći nigdje.
Izvinite zbog dugog teksta,htjela bi da pružim podršku svim mamama koje doje i poručim da neodustaju tako lako od dojenja jer naša djeca zaslužuju najbolje a i mi, jer to je najljepši osjećaj na svijetu pun ljubavi.
Potrebna Vam je pomoć savetnice? Kliknite za više informacija
